Varaždin, (IKA) – Svećenici Varaždinske biskupije okupili su se u ponedjeljak 6. lipnja u Biskupskom ordinarijatu u Varaždinu na redovitom mjesečnom susretu, posljednjem prije ljetne stanke. Na susretu je bilo nazočno sedamdesetak svećenika zajedno s varaždinskim biskupom Markom Culejem, a vodio ga je generalni vikar mons. Ivan Godina. Nakon što su na prošlom svećeničkom susretu predstavljeni neki od crkvenih pokreta, ovaj je put predavanje održao mr. Anđelko Košćak, svećenik Varaždinske biskupije i duhovnik u Međubiskupijskom dječačkom sjemeništu u Zagrebu, o temi “Crkveni pokreti – hod u snazi zajedništva s Crkvom pod vodstvom Duha”. Podsjetivši uvodno kako, po Zakoniku kanonskog prava, crkveni pokreti okupljaju Kristove vjernike da “zajedničkim djelovanjem teže njegovanju savršenijeg života ili promicanju javnog bogoštovlja ili kršćanskog nauka ili drugih djela apostolata, kao što su pothvati evangelizacije, vršenje djela pobožnosti ili dobrotvornosti te prožimanje vremenitog reda kršćanskim duhom”, rekao je kako se vjernicima na osobit način preporučuje pristupanje onim društvima koja su od crkvenih vlasti osnovana, pohvaljena ili pak preporučena. Pritom je istaknuo da je potkraj 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća procvalo djelovanje bratovština i pobožnih društava, a nakon što su sredinom 19. st. crkvene vlasti počele preporučivati župnicima, a time i vjernicima, učlanjenje u pobožna društva. Posebice se to odnosi na društva vezana uz pobožnost krunice, škapulara, prema Presvetom Oltarskom Sakramentu, Presvetom Srcu i Imenu Isusovu, Muci Kristovoj, Prečistom Srcu Marijinu, te raznim svecima.
Podsjetio je kako je velik doprinos izgradnji katoličke svijesti hrvatskog vjerničkog puka između dva svjetska rata ostvarila Katolička akcija, okupljajući u zasebna društva muževe, žene, mladiće, djevojke i djecu. Kako je rat prekinuo djelovanje mnogih vjerskih društava, do izražaja su došla karitativno usmjerena društva. No, najteže razdoblje započelo je komunističkom vladavinom koja je zatirala sve što ima vjerski, katolički i hrvatski predznak. No, i današnje je vrijeme pomalo zatvoreno, rezervirano prema crkvenim pokretima i udruživanjima.
U nastavku se izlagač osvrnuo na karizme kao milosne darove i sposobnosti primljene od Boga po Duhu Svetom. Te milosne darove primaju pojedinci ili skupine kako bi se stavili u službu Krista i Njegove Crkve, rekao je mr. Košćak dodavši da su prvi karizmatici bili apostoli, na koje je sišao Duh Sveti, čime je započelo njihovo karizmatsko djelovanje, koje se nastavlja po drugim izabranim ljudima i skupinama. Kao i tijekom povijesti, tako se i danas u sekulariziranom svijetu još i više iskazuje potreba karizmatskog djelovanja upravo zbog značenja i važnosti karizmatskih zajednica. I dok je ranije vjernicima u objektivnosti sakramentalnoga Bog bio prejasan i razumljiv, danas se napokon Bog doživljava kao Bog, odnosno misterij i otajstvo, što je rezultiralo višestrukom pojavom karizmatskih zajednica u Crkvi, koje uglavnom okupljaju mlade, obiteljske ljude i one koji su postigli nešto u životu. Kako su karizmatske zajednice na putu traženja prave sinteze uma i osjećaja, mističnoga i sakramentalnoga, čini se da su upravo one velika prilika za Crkvu da priđe težnjama današnjega čovjeka.
No, i pred pojedincima, skupinama i pokretima, koji djeluju u karizmatskom duhu, nalazi se put sazrijevanja u crkvenosti i ucjepljenja u život župe i biskupije. Često medijski favorizirane karizme izazovu pretjerana oduševljenja i iluzije, jer je lako zapaliti vatru, ali ju je teško održavati. Novi crkveni pokreti trebaju pomoć, pratnju, razumijevanje, potporu i vodstvo župnika, kojima su oni pogodno mjesto navještanja i slavljenja Riječi Božje, ali time sa sobom nose i nove obaveze koje zahtijevaju promjenu dosadašnjeg svećeničko-župničkog dnevnog reda. No, jedinstvo i cjelovitost župe nije jednoobraznost, nego sjedinjenje različitosti. Premda neki smatraju kako crkveni pokreti dijele župnu zajednicu, oni zapravo jačaju i oživljavaju zajednicu Kristovih vjernika. S obzirom da se danas nude svakakvi krivi nauci, hereze, sekte i religioznosti, novi crkveni pokreti predstavljaju jaku branu i koče uspjeh alternativnih religioznih pokreta. Ljubav prema svima i autentičan kršćanski život dvije su bitne stvari koje su poziv svim kršćanima da živeći ih, potaknu u drugima čežnju za svetošću života u ljubavi Božjoj, djelotvornoj i sebedarnoj, kako bi upoznali nepromjenjiv Kristov nauk spasenja i sakramentalno služili ljudima. Nakon predavanja o crkvenim pokretima u raspravi je istaknuto kako su oni svakako način da se putem njih vjernici, a osobito mladi, privuku u veće župno zajedništvo.
U drugom dijelu susreta okupljene je pozdravio biskup Culej, koji je predstavio najnoviji katehetski priručnik za pastoral Roma te pozvao župnike da se sa svojim župljanima u Godini euharistije u većem broju odazovu na predstojeća euharistijska i hodočasnička slavlja. Najavio je proslavu Predragocjene Krvi Kristove u euharistijskom prošteništu u Ludbregu 3. i 4. rujna, proslavu zaštitnika Varaždinske biskupije sv. Marka Križevčanina 7. rujna u Varaždinu, biskupijsko hodočašće u Presnače kod Banja Luke 1. listopada, te hodočašća u Udbinu 9. rujna i u Brezje u Sloveniji 24. rujna. Biskup je također predložio da se nakon dekanatskih susreta ministranata održi biskupijski euharistijski susret u Ludbregu, te je potaknuo svećenike na aktivnije sudjelovanje u osmišljavanju i realizaciji vjerskih emisija na lokalnim radio postajama i Varaždinskoj televiziji, koja pokriva područje biskupije. Na kraju je mr. Marko Šmuc, dušobrižnik u Kaznionici Lepoglava i u zatvoru u Varaždinu, predstavio najnoviji četvrti broj zatvorskog lista koji je posvećen lepoglavskom uzniku bl. kardinalu Alojziju Stepincu, blagopokojnom papi Ivanu Pavlu II, te proslavi Uskrsa i Majčinog dana, a donosi i radove samih zatvorenika i zatvorskih čuvara.