Varaždin, (IKA) – Redoviti mjesečni susret svećenika Varaždinske biskupije održan je u ponedjeljak 4. svibnja u dvorani biskupijskog Pastoralnog centra u Varaždinu. O temi “Svećeničko zdravlje i pastoralno djelovanje” izlagao je svećenik Varaždinske biskupije mr. Karlo Šimek koji je nedavno magistrirao u Rimu, obranivši rad s naslovom “Promocija zdravlja u svećeničkom životu”.
Uvodno se osvrnuo na čimbenike koji utječu na održavanje zdravlja, kao što su npr. stil života, vlastito uvjerenje, ambijent u kojem se živi te socijalna podrška okoline. Zatim je govorio o specifičnim faktorima koji utječu na svećeničko zdravlje. Psiholozi, koji su se bavili problemima ljudi koji se bave pastoralom, otkrili su tri prakse i ponašanja koja su ključna za zdravlje pastoralnih djelatnika. To su prakticiranje duhovne obnove – duhovnog života, prakticiranje odmora i prakticiranje socijalne podrške. Zaštitni faktori, koji imaju pozitivan učinak na zdravlje, u svećeničkom su životu stil ličnosti, socijalna i emotivna podrška te duhovni život. Osobe koje su bojažljive izložene su većem riziku da razviju strah, depresiju i da se emotivno iscrpe. Društvene osobe lakše će postići osobnu realizaciju i biti zadovoljnije i sretnije u svojem životu. Budući da svećenička služba traži od svećenika da bude čovjek koji gradi odnose i zajednicu, ekstrovertirane osobe nalaze više zadovoljstva u takvom poslu za razliku od onih koje su introvertirane. Također, manjak socijalne podrške među katoličkim svećenicima povezan je s nižim samopoštovanjem i s manjim zadovoljstvom vlastitim poslom. Bliski odnosi sa župljanima ne mogu zamijeniti prijateljstva i odnose koji se događaju izvan odnosa pastira i stada. Isto tako, neka istraživanja potvrđuju da je duhovna dimenzija bitna za zdravlje svećenika i najvažniji zaštitni faktor koji sprečava da svećenik napusti svoju svećeničku službu. Pozitivan odnos prema molitvi smanjuje emotivnu iscrpljenost i povećava osobno samoostvarenje. Duhovna obnova i zajedništvo s Bogom predstavljaju temelj pastoralne učinkovitosti i sprečavaju tjelesnu, emotivnu i duhovnu iscrpljenost.
Rizični faktori povećavaju vjerojatnost bolesti i problema te imaju negativan učinak na zdravlje osobe. Tako su se, na primjer, svećenici s više iskustva naučili prilagoditi na stresne situacije i na zahtjeve koji im se postavljaju. Mlađi svećenici izloženi su većem riziku da se iscrpe u pastoralu jer su više skloni idealizirati svoj posao. No, preveliki ideali i briga za druge u pastoralnom djelovanju mogu postati razlog da se svećenik osjeća loše i emotivno iscrpljeno jer je previše idealizirao svoju službu i osjeća krivnju ako nije postigao visoka očekivanja koja si je zadao. Obično se to događa u susljednim fazama: idealizacija – stagnacija – frustracija – apatija – emotivna povučenost i osjećaj velikog nezadovoljstva. Često odlaze vrlo sposobni i zauzeti svećenici upravo zbog visokih ideala i očekivanja koja su si postavili, a nisu ih mogli ostvariti ili se ne mogu pomiriti sa stvarnošću koja nije onakva kako su to oni zamislili. Onaj koji ima vrlo visoke osobne ideale, često negira objektivne okolnosti i probleme koji postoje i postavlja si nerealistične ciljeve. Glavni motiv pastoralnog djelovanja treba biti zapravo odgovor na Božji poziv, a ne želja za samoostvarenjem i priznanjem. Rizični su faktori također očekivanja da svećenik sve zna raditi pa je preopterećen sa sve više dužnosti i zadataka te nedostatak međusobne suradnje i podrške među svećenicima.
U nastavku je govorio o poteškoćama u svećeničkom životu, kao što su psihološki problemi, poteškoće pedofilije, homoseksualnosti i slabosti celibata, te različite vrste ovisnosti. Predavač je također istaknuo kako je u tretmanu svećenika koji ima poteškoće bitno istodobno uspostavljati psihičko zdravlje i jačati njegov svećenički identitet.
U drugom dijelu izlaganja osvrnuo se na rezultate istraživanja o svećeničkom zdravlju u Varaždinskoj biskupiji, kojem se odazvala trećina svećenika. Potvrdilo se kako su svećenici koji imaju više slobodnog vremena za sebe, aktivan duhovni život i socijalnu podršku sretniji i zadovoljniji u svojem životu i imaju bolje psihofizičko zdravlje. Istraživanje provedeno među svećenicima u Varaždinskoj biskupiji pokazalo je da psihološko zdravlje svećenika ne odstupa značajno od opće populacije. Svećenici smatraju kako je za njihovo zdravlje bitan duhovan život (osobna molitva, susret s duhovnikom, ispovijed, duhovne vježbe i obnove), socijalno-emotivna podrška (osobna prijateljstva, podrška župljana, suradnja s drugim svećenicima) i briga oko tjelesne dimenzije (prehrana, san, odmor, tjelesna aktivnost).
Na susretu je bilo riječi o aktualnostima u životu mjesne Crkve. Prof. Ivana Sekol, koja je volontirala nekoliko mjeseci u misiji u Keniji, pozvala je župe Varaždinske biskupije da se pridruže akciji prikupljanja sredstava za školu i sirotište koje vodi misionar fra Miro Babić, a akcija se provodi putem projekta koji se sastoji od proizvodnje i prodaje “narukvica prijateljstva” nadahnutih afričkom kulturom i tradicijom. Odgojitelj u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu Josip Đurin pozvao je župnike da na vrijeme prijave zainteresirane vjeroučenike i ministrante za sudjelovanje na vikendu putem kojeg se upoznaju s načinom života u sjemeništu i približava im se duhovno zvanje.