Nakon molitve Trećeg časa, pozdravljajući nazočne svećenike i đakone, biskup Antun Škvorčević je spomenuo kako je pandemija koronavirusa razlog da je proteklo dosta vremena od njihova posljednjeg susreta. Izrazio je radost što su se okupili, te na taj način očituju zajedništvo Prezbiterija svoje mjesne Crkve po kojoj ostvaruju pripadništvo općoj Crkvi.

Podsjetio je prisutne mlade redovničke svećenike da i oni vršeći svoje pastoralno poslanje u Požeškoj biskupiji, očituju svoju karizmu, koju je Duh Sveti darovao općoj Crkvi. Biskup je zatim uputio pozdrav bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka, koji je pozvan govoriti mladim svećenicima o upravljanju crkvenim vremenitim dobrima.

Osvrnuo se na riječi sv. Pavla upućene Galaćanima u kratkom čitanju Trećeg časa, kazavši kako Apostol razmatra izazovnu stvarnost slobode. Ona nije raditi što hoćemo ili povlađivanje tijelu, nego oslobođenost od tereta tijela i djelovanje u moći duha. Ustvrdio je kako i taj susret trajne formacije ide za tim da provjerimo kako duhovno stojimo, nismo li možda u vremenu koronavirusa i izolacije duhovno oslabili.

Podsjećajući kako je tooga dana peta obljetnica smrti profesora Tomislava Ivančića, koji je petnaestak godina vodio susrete trajne formacije mladih svećenika Požeške biskupije, biskup Škvorčević pozvao je okupljene svećenike i đakone da mu iskažu zahvalnost i uključe ga u molitvu. Kazao je kako je pokojni profesor Ivančić uvijek nastojao dozivati u svijest da je puno toga važno, ali da je najvažnije ono što se događa s našom svećeničkom duhovnošću.

Ustvrdio je da se naša duhovna moć najbolje očituje u ljubavi za drugoga. Biskup je postavio pitanje koliko smo i kao svećenici jedni za druge, osobito u našim pripovijedanjima. Ono se ne bi smjelo pretvoriti u nemoć ogovaranja, nego biti svjedočenje koliko smo jedni za druge, kao što je Bog za nas u svome sinu Isusu Kristu. Pozvao ih je da svojim svećeničkim srcem svakodnevno pristupaju oltaru u svijesti božanske istine: „On je za mene išao do u smrt, kako ću ja drugačije, nego s tobom, Gospodine Isuse, za braću svećenike i druge ljude“. Poželio im je da kao svećenici svjedoče u Hrvatskoj koliko su moćni duhom, slobodni od zla, snažniji od zavodništva Zloga. 

Potom je biskup spomenuo kako se razmatranje o upravljanju crkvenim vremenitim dobrima može nekome učiniti da nije duhovna tema. No, u njem se očituje koliko smo duhovne osobe. Podsjetio je na primjer Jude koji je izdao Isusa za trideset srebrnjaka, kazavši da ga evanđelist naziva „Juda izdajnik“ ili „sinom propasti“, za razliku od drugih apostola čije slabosti nisu prouzročile njihov raskid s Učiteljem.

Biskup je ustvrdio kako su dijecezanski, kao i redovnički svećenici pozvani upravljati vremenitim dobrima uvijek svjesni da ona nisu njihovo vlasništvo, nego ih je Bog stvorio. Pored toga, ona su crkvena te po dekretu kojim im je povjereno poslanje u određenoj župi nisu postali vlasnici nego upravitelji tih dobara, i u skladu s time dužni su propisno se prema njima odnositi. Istaknuo je da pridržavanje propisa u upravljanju vremenitim dobrima čuva svećeničko dostojanstvo i štiti njihov identitet. 

Potom je biskup Huzjak govorio o osnovnim načelima financijskog sustava Katoličke Crkve u Hrvatskoj, koji je uspostavila Hrvatska biskupska konferencija nakon što su Sveta Stolica i Republika Hrvatska 1998. godine potpisale Ugovor u gospodarskim pitanjima. On je oblikovan u skladu s propisima Zakonika kanonskog prava koji je dokinuo nadarbeni sustav uzdržavanja službenika Crkve i uspostavio proračunski s naslova njihove službe.

Svaka pravna crkvena osoba treba imati jedinstvenu blagajnu u koju se prikupljaju sredstva potrebna za ostvarivanje poslanja Crkve: Davanje slave Bogu u svetoj liturgiji, naviještanje evanđelja i uzdržavanje za to potrebnih osoba i struktura, te za karitativnu djelatnost. Kako prihodi tako i rashodi iz te blagajne trebaju biti tako proračunski raspoređeni da mogu pokriti troškove određene poravne osobe tijekom cijele jedne godine. Pri tom veliku ulogu imaju župna ekonomska vijeća ili slična upravna vijeća u drugim crkvenim pravnim osobama.

Biskup Huzjak je protumačio značenje Biskupijske ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, koja posredstvom Hrvatske biskupske konferencije prima od države određeni novčani iznos, namijenjen za potporu mjesečne nagrade onim djelatnicima kojima pravna osoba u kojoj djeluju ne može osigurati puni njezin iznos, zatim za gradnje crkvenih zdanja i za Caritas. Istaknuo je od kolike je važnosti savjesnost u vođenju blagajničkog dnevnika određene pravne osobe i pravilno ophođenje crkvenim financijskim sredstvima, svjedočeći evanđeosku slobodu u njihovoj upotrebi.

Naglasio je kako su crkvena dobra uvijek u službi pastorala i poslanja Crkve te je potrebno u tom duhu poučavati vjernike i podsjećati ih kako i po svom doprinosu za biskupiju ili župu svjedoče svoju pripadnost Crkvi. Potaknuo je na koncu mlade svećenike na zdrav i savjestan odnos prema materijalnim dobrima u služenju Božjem narodu.  

U drugom dijelu programa otvorena je rasprava o konkretnim pitanjima uprave crkvenim vremenitim dobrima u koju je uveo ekonom Požeške biskupije Robert Mokri, istaknuvši pitanja i probleme s kojima se najčešće susreće s obzirom na svećeničke obveze u materijalnom pogledu. Biskupi i svećenici razmotrili su i neke nejasnoće s obzirom na svećeničku mjesečnu nagradu, obrazloživši zašto su one ostale iste tijekom posljednjih dvadeset godina.

Posebnu pozornost posvetili su prilozima za misne nakane, i razlozima zbog kojih u Požeškoj biskupiji nema tzv. kumulativnih svetih misa, nego sve nakane koje nije moguće uvrstiti u župni raspored misa, dostavljaju Biskupskom ordinarijatu koji ih upućuje Biskupiji Ngaoundéré u Kamerunu, gdje se nalazi misionar Karlo Prpić te na taj način pomažu tamošnje svećenike, napose u vrijeme pandemije koronavirusa.  

Susret trajne formacije zaključen je duhovnim programom koji je u požeškoj katedrali predvodio Ivica Bošnjak, biskupski delegat za đakone i trajnu formaciju mladih svećenika, te zajedničkim objedom u Domu pape Ivana Pavla II.