Požega, (IKA) – U Domu sv. Augustina u Velikoj održan je 8. svibnja mjesečni susret trajne formacije mladih svećenika i đakona Požeške biskupije do deset godina svećeništva, na temu pastoral bolesnika. Nakon molitve Trećeg časa biskup Antun Škvorčević pozdravio je voditelja susreta prof. dr. Tomislava Ivančića i nazočne svećenike i đakone. Istaknuo je radost što su se nakon uskrsnih blagdana ponovno susreli te im prenio dio iskustva s biskupijskog hodočašća u Poljskoj, koje je bilo u uskrsnom tjednu. Dogovoreno je da se na sljedećem, ujedno posljednjem susretu u ovoj pastoralnoj godini, dade kratki pregled tema održanih u tijeku godine i napravi zaključak, a potom da se napravi izlet na Jankovac na Papuk uz zajednički rekreacijski program i objed u prirodi. Na temelju kratkog ulomka iz Knjige Otkrivenja biskup je istaknuo koliko je u današnje vrijeme prisutna tematika života i smrti, biti i nebiti. Podsjetio je kako je od velike važnosti da su službenici Crkve upućeni u stvarnosti života i smrti te da trebaju biti svjesni kako Crkva ne naviješta neke granice ljudskog postojanja nego dimenzije postojanja koje nadilaze ljudske granice, koje je razorio Onaj koji ima ključeve života vječnoga, Isus Krist. Ukoliko živimo umiranje s Isusom Kristom onda je naša teška životna situacija svjedočanstvo one pobjede koja se događa kroz pobjedu Isusovu. Prof. Ivančić govorio je o bolestima koje svakodnevno čovjeka pogađaju te da je bolest ujedno navještaj čovjekove smrti. Ne postoji potpuno zdrav čovjek i čim se rodi stoji pred činjenicom da može svaki čas umrijeti, istaknuo je te podsjetio kako su zbog bolesti brojni filozofi u povijesti govorili da je čovjek bolestan na smrt i da je čovjekov bitak, bitak na smrt. I zato znamo da svaki užitak i sve što radimo ima samo kratkotrajni smisao dok je pravi smisao ljudskog života, trpljenja i bolesti u križu i pobjedi nad smrću koju nam je posvjedočio Isus Krist. U raspravi koja je uslijedila nakon predavanja, mladi svećenici postavljali su pitanja vezana uz sakrament bolesničkog pomazanja te su iznijeli svoja svjedočanstva u susretu s bolesnicima u bolnicama i obiteljima.