Sinj, (IKA) – U organizaciji Vijeća roditelja učenika Katoličkih škola Republike Hrvatske i Saveza katoličkih škola RH upriličen je 27. rujna u franjevačkom samostanu Gospe Sinjske u Sinju treći susret članova vijeća roditelja učenika i ravnatelja katoličkih škola Hrvatske. Program je započeo misnim slavljem koje je u svetištu predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s gvardijanom samostana fra Božom Vuletom i s petnaestak svećenika, od kojih su neki ravnatelji katoličkih škola kojih u Hrvatskoj sada ima trinaest (dvanaest srednjih i jedna osnovna škola). Riječ pozdrava na početku misnoga slavlja uime domaćina uputio je fra Josip Grbavac, ravnatelj franjevačke Klasične gimnazije u Sinju, a potom se pozdravnom riječju uime svih ravnatelja obratio fra Mijo Hrman, ravnatelj Klasične gimnazije “Fra Marijan Lanosović” u Slavonskom Brodu i potpredsjednik Saveza katoličkih škola RH. “U ovom svetištu Majke Marije, pravom ‘sveučilištu’, pohranjene su povijesne i nacionalne, duhovne i kulturne vrednote našega naroda. Stoga i danas dok se molimo pred slikom čudotvorne Gospe Sinjske, sjetimo se svih onih koji su dali svoje živote za našu domovinu i vjeru, za očuvanje nacionalnog i kršćanskog identiteta. Uključimo u svoje molitve mašu mladež i sve one koji se brinu oko njihova odgoja i obrazovanja, kako bismo, svatko osobno ali i zajednički, ispunili ulogu koju nam je Bog povjerio u ovomu vremenu”, kazao je nadbiskup Barišić, uvodeći u euharistijsko slavlje. Propovijed je nadbiskup započeo naslovom iz inozemnih novina a koji kaže: “Potraži za svoju djecu najbližu školu koja odgovara tvojim vrednotama”. “Dragi roditelji, vaša djeca i vi ste mogli izabrati bilo koju državnu ili privatnu školu, no izabrali ste katoličku školu jer je to najbliže vašim uvjerenjima. Katolička škola je prije svega mjesto koje je otvoreno, osim za susret s ljudima, i za susret s Bogom. To znači slijediti ciljeve škole koje zahtjeva Ministarstvo znanosti, odgoja i sporta, ali s identitetom katoličke škole koja naglašava vrijednosti evanđeoskog duha i karitativnog djelovanja. U katoličkoj se školi zato ističe potreba za odgojem koje ima u temelju, osim psiho-fizičke, i duhovnu dobrobit djece. Nastavnici su u katoličkim školama vrlo često i pomagači roditeljima u odgoju djece te savjetnici kojima se mogu obratiti u poteškoćama, pa i u vjerskim i duhovnim sumnjama. Međutim, dragi roditelji, vi imate prvu i nezamjenjivu ulogu odgoja vaše djece”, naglasio je nadbiskup te nastavio: “A najbolje se odgaja pravim primjerom i s ljubavlju jer što se iskustveno i s ljubavlju predaje ostaje trajno”. Unatoč društveno-kulturalnim gibanjima koja danas otežavaju roditeljski odgoj, roditelji ne smiju dopustiti da im djecu odgaja netko drugi: društvo ili pak okolina, niti da im obiteljski dom prestane biti dom i postane prenoćište, polupansion ili čak puni pansion u kojemu svatko uzme ono što mu odgovara bez da se susreće i s drugim razgovara, upozorio je nadbiskup. “U našim mladima ima mnogo dobrote koju treba otkrivati, ohrabrivati i poticati, ali ima i mnogo pitanja, strahova i rana, koje treba roditeljskom ljubavlju i pažnjom rješavati, otklanjati i zacjeljivati”, istaknuo je nadbiskup Barišić zaključivši: “Vi najbolje znate da naše najveće bogatstvo i blagoslov nije dobra investicija i knjižica nego zdrava i cjelovita osoba te lijepi međusobni odnosi”. Na kraju misnoga slavlja koje je svojim pjevanjem uljepšao mješoviti zbor sinjske franjevačke Klasične gimnazije pod ravnanjem prof. fra Stipice Grgata, dobrodošlicu svim sudionicima susreta, njih oko 180 iz svih krajeva Lijepe naše, izrazio je domaćin gvardijan Vuleta.
Popodnevni dio programa započeo je predavanjem dr. fra Siniše Balajića na temu “Roditelji kao suradnici u odgojno-obrazovnom procesu u katoličkim školama”. Predavač je u izlaganju teoretsko-praktičnog tipa, stavio naglasak na ‘suradnju’, jer suradnik je partner koji preuzima inicijativu, koji pomaže u stvaranju i oblikovanju odgojnih procesa u školi, a ne tek pasivni sudionik koji se samo uključuje u već postojeće zadaće, zakone, tokove ili odgojne procese katoličke škole. U prvome je dijelu izlaganja dr. Balajić predočio nekoliko bitnih karakteristika katoličke škole koje iznose u prvi plan važnost osobe, učenika, u odgojno-obrazovnom sustavu; potom je iznio praktične rezultate i moguća područja suradnje te analizirao neke od načina komunikacije između roditelja i profesora (katoličke škole) kao poticaj za poboljšanje komunikacije. U drugom je dijelu predavanja dao neke smjernice moguće suradnje roditelja i profesora u odgojnom procesu djece. “Možemo reći da postoje tri razine intervencije i temeljni kriteriji preko kojih se može ostvariti sudjelovanje i suradnja: Prvi je ‘Informativni ili senzibilizirajući’ – roditelji su pozvani na dobivanje što više novih i točnijih informacija o radu i ponašanju djece te o samoj školi. Drugi je ‘Autoedukativno’ – roditelji bivaju uključeni u proces osobnoga rasta kroz razne seminare i konferencije koje organizira katolička škola. To pomaže, ne samo informativnom upoznavanju, nego i rastu vlastitih kompetencija kada je pitanje odgoja i obrazovanja te mogućnosti roditeljske pomoći u tim procesima. I treći je ‘Heteroedukativno’ – roditelji su pozvani informirati druge roditelje koji su ili nedostupni ili se rijetko pojavljuju u školi; pozvani su sami organizirati tečajeve, dijeliti informacije o školi, usavršavati se u znanju o odgojno-obrazovnim procesima itd. Ovo je polje djelovanja koje nadilazi puko sudjelovanje u školskim programima (ne očekuje samo od škola da organiziraju potrebne susrete)”, istaknuo je dr. Balajić te dodao: Roditelji djece katoličkih škola mogu se aktivno i samostalno udruživati te djelovati kao “institucija” i pred školom i pred državnim institucijama. Time se promovira katolička škola kao odgojno-obrazovna ustanova. U tom je duhu dr. Balajić zaključio da je radi što bolje suradnje prijeko potrebno organizirano djelovanje roditelja, npr. “Udruge katoličkih roditelja”, udruženje koje bi moglo pomoći i produbiti odnose s katoličkom školom i s civilnim društvom. Program je nastavljen radom po skupinama te zajedničkim plenumom na kojemu su donesene neke konkretne smjernice za daljnji rad te većega angažmana roditelja u procesu permanentnog odgoja.