Zagreb, (IKA) – Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi organizirao je u subotu 1. rujna u zagrebačkoj katedrali zajednički susret svih vjeroučitelja osnovnih i srednjih škola te odgojiteljica u vjeri u predškolskim ustanovama. Okupljene je pozdravila predstojnica Ureda za vjeronauk dr. s. Valentina Mandarić, a potom je pomoćni zagrebački biskup Vlado Košić svima zaželio blagoslovljenu novu školsku godinu. Biskup Košić zaželio je vjeroučiteljima da djelo Božje koje nose ispune ljubavlju, žarom i znanjem da bi vjeroučenici po njima osjetili Božju prisutnost, te radost da su djeca Božja.
Predavanje “Eklezijalnost – temeljni čimbenik vjeroučiteljske službe” održao je dr. Milan Šimunović. Istaknuo je kako vjeroučitelj ima dva gospodara: državu i Crkvu, što sam predavač smatra to prednošću. No, nužno je da vjeroučitelj bude povezivan s Crkvom, na koju on ne smije gledati kao na poslodavca, instituciju. Crkva je institucija, no vjeroučitelj treba rasti u Crkvi kao zajednici, narodu Božjem. Ako bi vjeroučitelj mislio da se ne može nositi sa zahtjevima Crkve, da mu to smeta, trebao bi se zahvaliti na mandatu. Stoga, potrebno je trajno obraćenje, trajni rast, u protivnom umjesto da bude obuzet Kristom da bi druge vodio njegovim putem, vjeroučitelj se pretvara u zanatliju. Na taj način njegovo poslanje gubi smisao. U tom smislu mora trajno preispitivati svoju spremnost za prihvaćanje zahtjeva koji proizlaze iz mandata. Pa i ako iz toga proizlazi u pitanje i sam mandat.
Nadalje, dr. Šimunović istaknuo je kako možemo biti ponosni što je Hrvatska izgradila model školskog vjeronauka, jedan od najkvalitetnijih na europskoj razini. A sam razvoj toga modela treba zahvaliti upravo vjeroučiteljima. Na vjeroučitelju je da sinkronizira svoju crkvenu pripadnost i da poštuje zakonitost škole. Bitno je da ne pretvara školu u Crkvu. Ali, s druge strane, da se ne boji predstaviti prisutnost Crkve u školi. Preko vjeroučitelja se Crkva nalazi u školama, no Crkva školi nije nametnuta. Škola bi bilo jako osiromašena kad ne bi bilo vjeronauka, podsjetio je dr. Šimunović. Crkva tako vrši svoj apostolat, jer radi na razvoju cjelovitog odgoja čovjeka. Upravo vjeroučitelj koji je svjestan svoje crkvenosti ne može se odreći zadatka da utječe na jačanje osjetljivosti župskih zajednica, jer nužna je suradnja i suodgovornost. Vjeroučitelj ima pravo tražiti da bude potpomognut od župne zajednice. Stoga, je dr. Šimunović potaknuo vjeroučitelje, kad budu upitani zašto nisu doveli djecu u crkvu, odnosno zašto nisu doveli dovoljno djece u crkvu, da slobodno odgovore protupitanjem: koliko ih ta zajednica prihvaća, što mogu vidjeti i doživjeti, u što se mogu uključiti? Vjeroučitelj osposobljava mlade da se opredijele za Krista, a to opredjeljenje nije potpuno ako se ne događa kroz kršćansku zajednicu. Vjeroučitelj je taj koji može pomoći u razvoju novoga identiteta župnih zajednica, istaknuo je dr. Šimunović, te upozorio na pojam “pedagogija događaja”, tj. da vjeroučenik došavši u župnu zajednicu može reći: ovdje se susreće s Bogom.
Nadalje, predavač je upozorio i na potrebu razvoja “odgojnog saveza”, saveza obitelji, župne zajednice, župnika i vjeroučitelja. Posebno je istaknuo potrebu suradnje vjeroučitelja i župnika, jer župnik je najprije odgojitelj vjere, a onda upravitelj i administrator. Župnik bi trebao biti prisutan i u školi, naprimjer vjeroučitelj bi ga mogao pozvati na sat vjeronauka kad je tema zajednica, da upravo on predstavi svoju župnu zajednicu, te da bude spreman na pitanja vjeroučenika. Potaknuo je vjeroučitelje da na početku školske godine zamole župnike da im se na sastanku pastoralnoga vijeća da mogućnost da predstave program vjerskog odgoja koji provode u školi. Napomenuo je kako to nije obaveza vjeroučitelja, no bilo bi lijepo da se župna zajednica upozna s tim vrlo odgovornim radom. Nadalje, dr. Šimunović je predložio da bi bilo dobro da se u župnim zajednicama formira povjerenstvo za vjeronauk i za župnu katehezu. Nakon pokorničkog bogoslužja, koncelebrirano misno slavlje predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Na početku propovijedi podsjetio je kako je lijepo biti kršćanin. To je pozvan svjedočiti svaki vjernik u sredini u kojoj živi, a na poseban način vjeroučitelji koji su pozvani u školi govoriti o Bogu. Svjedočenje je zadatak svih, a posebno onih koji su poslani od Crkve. Vi ste nositelji jednoga posebnog zvanja u Crkvi, zvanja vjeroučitelja. Imate crkveni mandat. Dakle, pozvani ste u svojoj službi nastupati u ime Crkve. Vjernik u svijetu kao kršćanin nastupa u svoje ime, a samo crkveni službenik nastupa u ime Crkve, jer iza sebe ima autoritet Crkve. I vjeroučitelj koji ima mandat poslan je da na tom mjestu bude u ime Crkve, rekao je kardinal, te istaknuo kako je potrebno da toga uvijek budemo svjesni. Jer, Crkva se predstavlja u životu svojih vjernika, a osobito se predstavlja svijetu po svojim službenicima. To je povezano s odgovornošću, jer je riječ o mom odnosu prema Bogu, mojem svjedočenju, a to itekako utječe na one kojima sam ja poslan, istaknuo je kardinal Bozanić. Izrazio je zadovoljstvo što se kanonski mandati podjeljuju u okviru euharistije. Tako se poslanje i znakovito očituje kao poslanje koje polazi od mise i da se odavde ono širi i ide tamo gdje vi djelujete, rekao je kardinal. Na kraju propovijedi, kardinal Bozanić još je jednom pozvao vjeroučitelje da uvijek budu svjesni da je služba vjeroučitelja lijepo i korisno zvanje, jer u škole unosi Božju prisutnost, unosi vjersko svjetlo. I onda kad bude teško i onda kada vas neki budu pokušali omalovažiti i tada se ne dajte pokolebati, jer činite nešto lijepo, nešto što je veoma važno, ohrabrio je vjeroučitelje kardinal, te ih pozvao da u svojim molitvama pred Boga nose one kojima su poslani, da mole za djecu. Nakon što je na kraju mise podijelio šezdeset novih kanonskih mandata vjeroučiteljima, kardinal Bozanić istaknuo je kako su vjeroučitelji time ušli u uže zajedništvo sa svojom mjesnom Crkvom, svojom nadbiskupijom, te izrazio nadu da će se s vjeroučiteljima ponovno susresti prigodom pastirskih pohoda župama.