Vatikan, 12. 1. 2002. (IKA) – Sutrašnjim blagdanom koji se spominje Krštenja Isusova u vodama Jordana, završava se božićno vrijeme. Kao što je to već običaj, u ovoj će prigodi Sveti Otac predvoditi misu u Sikstinskoj kapelici, u 10 sati ujutro, tijekom koje će podijeliti sakrament krštenja skupini novorođene djece. O tome što znači ovaj blagdan kojim Presveto Trojstvo čini konkretnom i dodirljivom svoju ljubav prema ljudskome rodu, na početku ovog tisućljeća uzdrmanog ratnim vjetrovima i međunarodnim krizama, s novinarom je Radio Vatikana razgovarao teolog don Bruno Forte. U biblijskom zemljopisu Jordan je na poseban način znak života, jer povezuje “jezero života”, odnosno Tiberijadsko jezero, s “jezerom smrti”, odnosno s Mrtvim morem. On je, dakle, znak tog protjecanja koje ide od rođenja prema smrti. Ušavši u vodu rijeke Jordan, don Bruno Forte, Isus ulazi sve do dna, uranja u muku postajanja koja je svojstvena ljudskome stanju, i postaje jedinstven u dva vidika toga stanja: smrtnoj slabosti, znaku Božjega jedinstva s posljednjima i grešnicima, te jakosti života koji dolazi odozgo i pobjeđuje smrt. Tajna Isusova Krštenja jest tajna ove dvostruke objave: Bog je sada na svijetu na jedan novi način, osobni, trojedini; i, svijet je u Bogu, odnosno sve što postoji nalazi svoje mjesto gdje će biti zaštićeno, svoj posljednji oslonac u tajni Trojedinoga Boga. Don Bruno se u razgovoru prisjetio i riječi poznatoga libanonskoga pisca Khalila Gibrana: “Kada voliš, nemoj reći: imam Boga u srcu. Nego reci: u srcu sam Božjem.“ To je –objašnjava don Bruno – poziv na ljubav. I Evanđelje o Isusovom Krštenju je Evanđelje o Bogu-Ljubavi, odnosno o Bogu koji nije osamljenost, koji ulazi u povijest sve do dna, i čini da povijest uđe sve do dna Njegovoga srca. To je ljubav: ne odvajanje, ne udaljavanje, već uzajamno prihvaćanje. A to znači i sposobnost opraštanja, pravednosti i mira.” (j01197rv/sv)