Split, (IKA) – “Sv. Ante – Božji hodočasnik poziva nas da upravimo Bogu svoje molitve, da mu povjerimo svoje tuge i radosti, planove i programe. Sv. Ante želi da se vratimo ohrabreni i osvježeni u svetište koje smo donijeli u svom srcu – našu obitelj”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić uvodeći u misno slavlje i proslavu blagdana sv. Antuna Padovanskoga, u srijedu 13. lipnja, u franjevačkom samostanu na Poljudu, u splitskom vjerničkom puku od davnina poznatom kao Sveti Ante. Mnoštvo vjernika najprije se u procesiji uputilo oko samostana svetog Antuna, noseći njegov kip kao simbol njegove prisutnosti među vjernicima a zatim je u dvorištu samostana služena svečana misa, koju je pjesmom animirao mješoviti župni zbor. Obraćajući se mnoštvu okupljenih vjernika mons. Barišić u propovijedi je stavio naglasak na važnost obitelji i smisao hodočašća. Isus šalje svoje učenike da idu i propovijedaju Radosnu vijest. Njihovo putovanje ima jasan cilj i smisao. U naravi je čovjeka putovati, hodati, ali svako putovanje nije i hodočašće. Putovanje može biti traženje sebe, ali i bijeg od sebe, ustvrdio je nadbiskup. Budući da je prirodno da čovjek svoj prvi korak napravi u svojoj obitelji, nadbiskup Barišić je upitao: “Je li moguće vidjeti obitelj kao ambijent hodočašća u smislu čovjekova rasta u ljudskosti, solidarnosti, ljubavi? Je li moguće vidjeti nas kao hodočasnike u obitelji? Obitelj nam znači sve. Ona štiti naše dostojanstvo, čuva naš identitet, pruža nam zaštitu i sigurnost. Zar i danas na ovome misnom slavlju nismo s članovima svoje obitelji? Zar i one, koji nisu ovdje fizički prisutni, ne nosimo u svojim srcima i mislima, u svojim molitvama?” U obitelji rastemo, sazrijevamo, osvajamo ne Svemir, nego otajstvene dimenzije ljubavi, darivanja, povjerenja i praštanja. U obitelji se događaju i povrijede jer nas najviše mogu povrijediti oni koje volimo. To mogu biti najteže rane duše i srca. Pitamo se kako se s njima nositi? “Možemo se srditi, ljutiti, osvećivati, obračunavati i time samo pogoršavamo stanje, naš nemir je veći a odnos s tom osobom koja nas je povrijedila sve gori. Možemo i bježati, zatvoriti se u sebe kako bismo se emotivno i psihološki zaštitili, ali ni bijeg kao ni osveta ne rješavaju problem, nego ga samo pogoršavaju. Bijeg i osveta ne otvaraju put nego stvaraju krug, ne otvaraju prostor slobode, nego stvaraju prostor zatvorenosti. Potrebna je dobra volja za to riješiti. Potrebna nam je molitva i Božja snaga. U sukobima bračnih supružnika, roditelja i djece, braće i sestara snaga argumenata ne uspijeva ali zato pomaže snaga molitve, ona daje snagu za oprost i opraštanje bez kojega se ne može živjeti. Oprost nije zaborav nego pamćenje koje nije zlopamćenje, pamćenje koje je oslobođenje iz mreže zarobljenosti. U tom je surječju nadbiskup istaknuo važnost sakramenta pomirenja u kojemu se pomirujemo s Bogom, On nam daruje svoje oproštenje da bismo bili nositelji tog oprosta i pomirenja s drugima. Na kraju propovijedi nadbiskup se osvrnuo na lik i djelo sv. Ante, Božjega hodočasnika, koji želi da na našim rukama, u našem srcu i u mislima, ali i u našim obiteljima bude na prvome mjestu Isus Krist. Jer sv. Ante je bez Isusa svojevrsni idol a s Njim u naručju pravi je misionar, zaključio je nadbiskup. Riječ zahvale na kraju misnoga slavlja uputio je župnik fra Ante Kekez, kojemu je to ujedno i oproštaj od omiljene splitske župe te će svoju svećeničku službu nastaviti u Trogiru. U znak zahvalnosti nadbiskupu je darovao svoju novu knjigu “Petica u školi evanđelja”. Rijeka vjernika i ove je godine svjedočila koliki je trag u Crkvi ostavio ovaj svetac, čijem zagovoru se utječu svi vjernici a osobito djeca.