Predraga braćo i sestre!
1. Sutra, 19. ožujka, slavit ćemo svetkovinu sv. Josipa. U srcu korizme liturgija nam pokazuje toga velikog sveca da ga kao primjer nasljedujemo i kao zaštitnika zazivamo.
Sveti Josip je za nas ponajprije uzor vjere. Poput Abrahama, živio je uvijek u raspoloženju potpunog prepuštanja božanskoj Providnosti i zbog toga nam daje ohrabrujući primjer, osobito kad trebamo Bogu “na riječ” povjerovati ne videći jasno njegov naum.

Pozvani smo nasljedovati ga također u poniznoj poslušnosti, kreposti koja u njemu blista u tišini i djelatnoj skrovitosti. Kako je dragocjena nazaretska “škola” za suvremenog čovjeka koji je obuzet civilizacijom koja vrlo često uzvisuje vanjštinu i uspjeh, samostalnost i krivo poimanje osobne slobode! Kako li je, nasuprot tome, potrebno obnoviti vrijednost jednostavnosti i poslušnosti, poštovanja i ljubaznog traženja volje Božje!

2. Sveti je Josip živio u službi svoje Zaručnice i božanskoga Sina; tako je postao vjernicima rječito svjedočanstvo kako “vladati” znači “služiti”. U njega mogu gledati, za korisnu životnu pouku, osobito oni koji u obitelji, u školi, u Crkvi imaju zadaću biti “očevi” i “vođe”. Osobito mislim na očeve koji upravo na dan posvećen svetom Josipu slave svoj blagdan.

Mislim također na sve koje je Bog stavio da u Crkvi vrše duhovno očinstvo. Dopustite da među njima spomenem devet novih biskupa koje ću imati radost sutra zarediti u bazilici Sv. Petra. Molim vas da molite za njih i za sve pastire Crkve.

Neka sveti Josip, kojega kršćanski puk s pouzdanjem zaziva, uvijek vodi korake Božje obitelji; neka pomogne na jedinstven način onima koji vrše očinsku zadaću kako tjelesnu tako i duhovnu. Neka našu molitvu prati i zagovara nas Marija, Josipova djevičanska zaručnica i Otkupiteljeva Majka.