Istina je prava novost.

Sv. Kuzma i Damjan navješćivali su Evanđelje dobrotom i čovjekoljubljem

U župi Velo Grablje na otoku Hvaru u srijedu 26. rujna svečano je proslavljena svetkovina župnih zaštitnika i zaštitnika liječnika i farmaceuta svete braće Kuzme i Damjana, koji su mučeničkom smrću umrli u doba progonstva rimskog cara Dioklecijana.

Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi predvodio je mladomisnik Hvarske biskupije i župnik župa Dol i Svirče don Toni Aviani. Koncelebrirala su osmorica svećenika, među kojima su bili župnik Veloga Grablja i Brusja don Ivan Jurin koji je i župni vikar u Hvaru i biskupijski kancelar te hvarski dekan i župnik Vrboske i Selaca na Hvaru don Emil Pavišić. U misnom slavlju sudjelovali su vjernici Velog Grablja, koji većinom žive u gradu Hvaru, vjernici drugih hvarskih župa i članovi udruge Pjover koji nastoje revitalizirati Velo Grablje u kojemu trenutačno stalno živi samo nekoliko osoba. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći muški pučki pjevači.

Župnik Aviani u propovijedi je istaknuo kako je vrlo važno da se slavljenje svetaca i zaštitnika ne događa samo na izvanjskoj razini, u obliku fešte, nego da ono ponajprije bude nutarnji poticaj „kako bismo bili što bolji ljudi i vjernici“. Napomenuo je da su sveti Kuzma i Damjan bili braća, rođena oko 270. godine u gradu Egeji, u tadašnjoj rimskoj pokrajini Ciliciji, a u današnjoj Turskoj. Predaja ih spominje kao pobožne ljude. Svojim liječničkim umijećem liječili su duševne i tjelesne bolesti, pripravljajući razne napitke i pripravke. Liječili su besplatno. Stoga su ih nazivali bezsrebrenjacima (anargyroi), ljudima bez srebra, nepotkupljivima, što bi moglo i trebalo biti vrlo poučno za naše vrijeme i podneblje. Kad bi im netko davao novac, predlagali su da se to dade siromašnima i bolesnima. Unatoč tomu, izazvali su bijes i mržnju Rimljana koji su ih optužili da čarobnjaštvom okreću ljude na kršćanstvo. Pošto se ni po koju cijenu nisu htjeli odreći svoje vjere, ubijeni su oko 300. godine, kao i još trojica njihove braće. I s njihovim blagdanom Crkva nas podsjeća kako vjera nije život u lagodnoj, nego u surovoj stvarnosti i da osobnog i zajedničkog spasenja i napretka nema bez pustinje i oluje, bez muke i križa – bez žrtve. Premda su bili liječnici, sveta braća Kuzma i Damjan bili su zadovoljni s malim stvarima, hranili su se kruhom svojim dostatnim, izbjegli su zamamljivost zemaljske slave i oholosti te postali slavni po poniznosti i služenju drugima. Živjeli su život s Bogom, vršeći njegove zapovijedi, od kojih je najveća ljubav prema drugome. Evanđelje su navješćivali svojom dobrotom i čovjekoljubljem. Posvuda su liječili tjelesno bolesne i one žalosna srca i duše, tješili ucviljene i donosili mir. Upravo to je zadaća nas kršćana; u svijetu gdje vlada očaj unositi radost, gdje vlada svađa unositi mir i gdje vlada nepravda donositi pravednost, rekao je župnik Aviani.

U  popodnevnim satima dekan Pavišić predvodio je pjevanje Večernje i tradicionalnu procesiju, a potom i tihu misu.

U povodu blagdana upriličen je kulturno-sportski program u kojemu je, između ostaloga, predstavljen „Riječnik govora Velog Grablja“, autora Kuzme Petrića.

Rječnik su predstavili dr. Marin Zaninović i urednik prof. Marinko Petrić.