Split, (IKA) – Na blagdan sv. Lovre, đakona i mučenika, 10. kolovoza splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je euharistijsko slavlje u novoj župnoj crkvi Gospe od Milosrđa, koja se nalazi – sa sjeverne strane – pokraj crkvice Sv. Lovre na Žnjanu u Splitu. Ta crkvica Sv. Lovre prvi se put spominje 1250. pod latinskim nazivom Sanctus Laurentius Paganus – “Sv. Lovre Seoski”, da bi se razlikovala od crkvice Sv. Lovre u gradu, koja se nalazila na današnjem Narodnom trgu, kazao je nadbiskup, pozdravivši župnu zajednicu u predgrađu Pazdigrad, koja je važna stanica životnoga tkiva splitske Crkve. Današnje gradsko groblje Lovrinac, koje se nalazi u blizini, dobilo je ime po toj crkvici Sv. Lovre koja se u 16. i 17. stoljeću zvala i Sv. Lovre od Žnjana. U doba turskih provala u 16. i 17. stoljeću više je puta stradala od Turaka, ali je narod uvijek popravljao. Posljednja temeljita obnova učinjena je godine 1983. Godine 1968. crkvica je postala župnom crkvom.

Nadbiskup Barišić u propovijedi je istaknuo životnu važnost i kršćansku odlučnost đakona Rimske Crkve svetoga Lovre, koji je mučeništvo podnio za Valerijanova progonstva s papom Sikstom II. i drugim rimskim đakonima. “Lovre je mučen na plamenu vatre, ali od kojega je bio jači plamen ljubavi za Krista koji je gorio u Lovrinu srcu. To je davno bilo, ali ostaje ista vjera, ista Crkva, isti Isus Krist”, istaknuo je nadbiskup dodavši: “Lovre je simbol služenja braći i sestrama. U siromašnima i nemoćnima vidio je najveće bogatstvo Crkve. U njemu se danas, u ovom košmaru vremena, trebamo ogledati kao pojedinci i zajednica. U čemu vidimo svoje blago: materijalnome ili duhovnome, profitu, novcu, časti ili u nečemu drugome?” upitao je nadbiskup Barišić. U tom je duhu nastavio: “Nije čovjek bogat koliko ima stvari nego koliko ima dobrih djela, koliko je čovjeku čovjek, koliko je spreman odgovoriti na različite potrebe potrebnih. Ako smo nesretni, nesretni smo jer se želimo osigurati na krivi način, jer tražimo sigurnost u prolaznim stvarima”. Nadbiskup je nadalje govorio o dvjema važnim dimenzijama Crkve koje se međusobno prožimaju: liturgiji i caritasu, slavljenju Boga i služenju čovjeku, potaknuvši mladež da svoju mladenačku energiju i vrijeme pametno “troše” u neprolazne vrijednosti, da hrabro poput sv. Lovre riječima i djelima svjedoče svoju vjeru u Isusa Krista. Ima mnogo ljudi u društvu koji su bolji od nas, no od njih ne možemo očekivati poboljšanje ekonomske i gospodarske, moralne i etičke situacije, nego od nas samih, jer mi “imamo ono bolje, najbolje” Isusa Krista, a životom trebamo posvjedočiti da smo Njegovi, zaključio je svoju propovijed nadbiskup Barišić.
Na kraju mise riječ zahvale nadbiskupu, svećenicima, župnom zboru i svima koji su pridonijeli ljepoti slavlja uime cijele župne zajednice i više tisuća vjernika sabranih i iz susjednih župa, uputio je župnik don Ranko Vidović, pozvavši sve na domjenak u dvorani pastoralnoga centra. Potom je nadbiskup blagoslovio brojnu djecu i njihove roditelje.

.