Klis, (IKA) – Svoga župnog suzaštitnika i zavjetnog sveca sv. Roka, župa Uznesenja Blažene Djevice Marije u Klisu, koja se spominje 1387. godine, sa znamenitom starom crkvom Sv. Vida, koja je za tursko doba bila džamija, a nakon oslobođenja Klisa, od 1648. godine opet katolička crkva, svečano je proslavila 16. kolovoza na njegov blagdan, jutarnjim ophodom sa svečevim kipom te biskupskom misom, koju je predslavio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u suslavlju s mjesnim župnikom don Lukom Jozićem. Pod misnim slavljem nadbiskup je podijelio sakrament potvrde trideset troje krizmanika, a u propovijedi je, obraćajući se potvrđenicima, roditeljima, kumovima te nazočnom vjerničkom mnoštvu koje je ispunilo staru crkvu, pozvao vjernike da se svi zajedno nađu na strani koalicije života nasuprot zmaju smrti, oštro osudivši društveni nemar i nebrigu u rješavanju ozbiljnih društvenih problema. “Došao je odlučujući trenutak da se svi, baš svi, obitelj i društvo, stranke u vlasti ozbiljno i odgovorno zauzmu za rješavanje ozbiljnih društvenih problema, među kojima je i nezaposlenost mladih”, istaknuo je nadbiskup. Upozorio je na probleme alkoholizma te konzumacije droge koja uzima svoj danak među mladima, što je težak društveni problem, kojemu je također teško naći i ukloniti uzroke, jer korijeni zadiru duboko u psihu mladoga čovjeka, u obiteljsko ozračje, u društvenu okolinu, koji su plodno tlo za posezanje za drogom. Ako je obitelj nesređena, ako se mladi čovjek u njoj ne snalazi, nije voljen, nije prihvaćen, ako je društveno neprihvaćen, bez zaposlenja, on će to što mu nedostaje u obitelji, u društvu, tražiti na drugom, krivom mjestu, upozorio je nadbiskup Barišić, istaknuvši da zmaj smrti u Hrvatskoj vodi protiv života. “Prošle je godine u Hrvatskoj nestao jedan cijeli grad veći od 12 tisuća stanovnika. Rođeno je samo 33.668 djece, najmanje otkako se broj rađanja pomno bilježi, a umrlo oko 52.500 osoba, što je zamalo dvostruko više umrlih od rođenih. To je zabrinjavajući podatak”, upozorio je nadbiskup Barišić vlasti, društvo, ali i obitelji, koje, premda u društvu nisu najpovoljniji gospodarski uvjeti za brojnije obitelji, ipak nisu spremne za žrtvu, nisu spremne prihvaćati nove živote.