Split, (IKA) – Župljani Meja i splitski vjernici po staroj tradiciji u velikom broju i ove su godine sudjelovali u svečanoj misi na blagdan sv. Stjepana prvomučenika, 26. prosinca, u novouređenoj crkvi na starom splitskom groblju Sustipan na Mejama, jednom od najljepših gradskih predjela na južnim padinama Marjana. Blagdansko euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s fra Tomislavom Cvetkom, župnikom splitskih Meja, kojima je crkva na Sustipanu nekad bila župna, i s konventualcima iz samostana Sv. Frane na Obali. Crkva Sv. Stjepana na starom sustipanskom groblju sagrađena je na ostacima temelja samostanske crkve srednjovjekovne benediktinske opatije, prije desetak godina je obnovljena u izvornom obliku a protekle je godine dobila postaje križnoga puta i nove klupe. Čestitavši Božić i zaštitnika sv. Stjepana nadbiskup je na početku mise kazao: “Ne znam sa sigurnošću zašto su benediktinci u 11. st. posvetili ovu crkvu sv. Stjepanu, ali znamo da su bili vjerni i hrabri svjedoci Božića i Radosne vijesti na ovim prostorima u tom dobu. To je u prvim vremenima kršćanstva uistinu bio sv. Stjepan – prvomučenik, što se i od nas danas očekuje u ovim uzburkanim i napetim vremenima”. U svjetlu proslavljenoga Božića i rođenja Bogočovjeka, nadbiskup je svoju propovijed temeljio na čudesnosti rađanja kako Betlehemskog Djeteta tako i svakoga novog života, rađanja na kršćanstvo i novost života naglasivši međusobnu određenost stvaratelja i rađatelja s rođenim.

Kada žena rodi, njezino je dijete određuje do kraja života kao majku. Ona ne može reći ja nisam majka. Tako i ovo betlehemsko Dijete, Isus Krist, nas kršćane želi odrediti cijeloga našeg života, kazao je. Nadbiskup je, govoreći o sv. Stjepanu, podsjetio na njegov neraskidivi vez s Bogom i vjeru u Isusa Krista koje se ni po cijenu vlastitoga života, mučenja i kamenovanja, nije htio odreći. Njegovo je mučeništvo, kao i mučeništvo svih drugih mučenika, nama danas primjer kako se živi i svjedoči vjera i ljubav. Vjera ne može biti šešir koji se uzme i skine, niti odijelo za jednu-dvije sezone, niti frizura kojoj ću svako malo promijeniti oblik i boju, niti ruka ili noga koja se može odsjeći, ona je nešto duboko u nama, fundamentalno što nas određuje. Stjepan je znao, nastavio je mons. Barišić, da kada bi se odrekao vjere u Isusa Krista, da bi se tada odrekao samoga sebe. Ako je Stjepan išao umrijeti za tu istinu, mora da je čovjekov život neprocjenjiv, a ako je Isus htio biti prognanik i patnik, mora da su naša trpljenja i progonstva osmišljena. Kao što je Božić promijenio ambijent naših domova, kao što su crkve i ulice drugačije, trebalo bi tako izmijeniti i nutrinu svoga srca, istaknuo je nadbiskup potaknuvši vjernike Božić ne slave samo jednoga dana nego 365 dana u godini, da im nova godina bude uistinu bolja i blagoslovljena te da više osluškuju Božji govor ljubavi i međusobno komuniciraju tim istim jezikom betlehemskog Djeteta, jezikom praštanja i mira, pohvale i razumijevanja, zajedništva i ljubavi.

Na kraju misnoga slavlja, koje je svojim pjevanjem uveličao mješoviti župni zbor, riječ zahvale nadbiskupu, ministrantima, zboru i svima koji su uzveličali slavlje, uputio je župnik fra Tomislav te pozvao sve na prigodni domjenak koji su pripremili župljani. U župi danas blagoslov doma i obitelji prima više od 850 obitelji, a sjedište župe Meje u samostanu je konventualaca uz splitsku crkvu Sv. Frane. Budući da župa sv. Stjepana, koja je protekle godine obilježila svoju četrdesetu obljetnicu ustanovljenja na splitskom predjelu zvanom Meje, još uvijek svoj liturgijski život živi u neprikladnim uvjetima, nadbiskup im je zaželio da uskoro dobiju novu crkvu.