Sv. Terezija iz Lisieuxa na posebni je način povezana s misijama

U svojoj propovijedi, izrečenoj u prigodi proglašenja sv. Terezije od Djeteta Isusa crkvenom naučiteljicom 19. listopada Sveti Otac, između ostalog je istaknuo važnost misijske nedjelje jer su “svi ljudi u vjeri pozvani prihvatiti Evanđelje koje spašava. Crkva je pozvana svim narodima, svim zemljama i kulturama.” Papa je na posebni način povezao to sveopće misijsko poslanje Crkve sa životom i djelom sv. Terezije od Djeteta Isusa:
“Tereza Martin, bosonoga karmelićanka iz Lisieuxa, žarko je željela biti misionarka. I doista je to bila, pa je čak proglašena zaštitnicom misija. Sam joj je Isus pokazao na kakav način može živjeti takvo zvanje: potpunoma provodeći u život zapovijed ljubavi, uronila je u samo srce poslanja Crkve, podupirući otajstvenom snagom molitve i zajedništva navjestitelje evanđelja. Na taj je način ostvarivala ono što ističe II. vatikanski koncil kada naučava da je Crkva, po svojoj naravi, misionarska (usp. Ad gentes, 2). Svi krštenici, a ne samo oni koji izabiru misionarski život, na svoj su način poslani #!ad gentes#!. Upravo sam stoga htio izabrati današnju misijsku nedjelju za proglašenje sveopćim crkvenim naučiteljem sv. Tereziju od Djeteta Isusa. (…) Svi mogu primjetiti da se danas događa nešto iznenađujuće. Sv. Terezija iz Lisieuxa nije mogla pohađati Sveučilište pa niti sustavne studije. Umrla je mlada: no ipak od danas pa ubuduće bit će čašćena kao crkvena naučiteljica, što je visoko priznanje koje ju uzdiže u očima cijele kršćanske zajednice iznad onoga što može učiniti #!akademsko priznanje#!. Naime, kada Učiteljstvo nekoga proglašava crkvenim naučiteljem želi sve vjernike upozoriti, a na posebni način one koji u Crkvi služe temeljnim poslanjem propovijedanja ili pak osjetljivom zadaćom teološkog istraživanja i podučavanja, da nauka koju je određena osoba ispovijedala i navještala može biti jednom uporišnom točkom, ne samo stoga što je u skladu s objavljenom istinom, već i stoga što unosi novo svjetlo o otajstvima vjere, dublje shvaćanje Kristova otajstva. Koncil nas je podsjetio da u Crkvi, pripomoću Duha Svetoga, stalno raste shvaćanje #!depositum fidei#!, i tom procesu rasta ne pridonosi samo proučavanje s bogatom kontemplacijom na koje su pozvani teolozi, niti samo Učiteljstvo Pastira, obdarenih #!sigurnom karizmom istine#!, već također ono #!duboko shvaćanje duhovnih stvari#! dano iskustvenim putem, bogatstvom i različitošću darova, onima koji se poslušno prepuštaju vodstvu Duha Božjega (usp. Dei Verbum, 8). Lumen gentium, sa svoje strane, naučava da nam u Svecima #!govori sam Bog#! (br. 50). Upravo zbog toga, s ciljem produbljivanja božanskih otajstava, koja uvijek ostaju veća od naših misli, posebna se vrijednost pripisuje duhovnom iskustvu Svetaca i Crkva – i to ne slučajno – izabire jedino među njima one koje želi odlikovati nazivom #!naučitelja#!.
Svoju je propovijed Sveti Otac završio riječima: “Velika je stoga radost Crkve, na ovaj dan koji kruni očekivanja i molitve tolikih koji su naslutili, zamolbom da ju se proglasi naučiteljicom, taj posebni dar Božji te su pripomogli pri njegovom raspoznavanju i prihvaćanju. Svi skupa želimo zahvaliti Gospodinu, a na posebni način s profesorima i studentima rimskih crkvenih Sveučilišta, koji su upravo ovih dana započeli novu akedemsku godinu. Da, Oče, blagoslivljemo te zajedno s Isusom (usp. Mt 11,25), jer si svoje tajne sakrio #!od mudrih i umnih#!, i objavio si ih toj #!malenoj#!, koju danas opetovano stavljaš nama na pozornost i za nasljedovanje. Hvala za mudrost kojom si je obdario, čineći je na taj način posebnim svjedokom i učiteljicom života! Hvala za ljubav kojom si je obasuo, i koja nastavlja osvjetljavati i grijati srca, potičući ih na svetost! Želja koju je Terezija izrazila da “svojim Nebom prođe čineći dobro na zemlji” (Djela, str. 1050), nastavlja se ispunjavati na čudesni način. Hvala, Oče, jer nam je danas s novim naslovom činiš blizom, na hvalu i slavu Tvojega imena uvijeke.”