Sv. Vinko, svjedok milosrđa i ljubavi

Svečano euharistijsko slavlje u kapeli sv. Josipa predvodio je generalni vikar Riječke nadbiskupije Mario Tomljanović. Uvodne riječi dobrodošlice uputila je provincijalna poglavarica s. Ana Marija Rakocija.

U propovijedi se vlč. Tomljanović obratio sestrama milosrdnicama. “Kroz naraštaje sv. Vinko vam govori, a progovara i u ovo moderno doba u kojem se nalazimo. On nam govori što znači živjeti Evanđelje sa svom radikalnošću.” Upravo u današnjem vremenu kada se često nalazimo u određenoj izgubljenosti jer se neprestano natječemo s drugima i uvijek želimo biti ispred drugoga, a naposljetku se umorimo od neprestanih natjecanja za bolji položaj, sv. Vinko nam svojim primjerom pokazuje drugačiji način i sa psalmistom govori: “Pokaži mi Gospodine putove svoje, nauči me svojim stazama”. To je ono što je svatko od nas pozvan otkriti, naglasio je vlč. Tomljanović.

“Drage sestre, put je pred vama. On nije jednostavan niti lagan, ali on je tu. Gospodin vas je stavio na taj put. Želim vam zahvaliti na dobrim djelima koja činite, djelima milosrđa koja su itekako vidljiva. Ali, najviše od svega, želim vam zahvaliti na onim djelima milosrđa koja ste na jedan dobar način preuzeli od sv. Vinka, a to je molitva za zvanja, molitva za pozvane i one koji su se odazvali”.

U nastavku je propovjednik istaknuo tri ljubavi u životu sv. Vinka: Bog, siromasi i svećenička duhovnost te formacija. „Bog je ljubav, prema siromahu prvo i najbitnije što moramo pokazati jest ljubav, a svećenička duhovnost i formacija ne bi bila moguća bez ljubavi. Ništa se ne može formirati ako nema ljubavi. Stavimo li u središte našega života ljubav, onda dobivamo nešto vrlo bitno, a to je briga za ono što je potrebno, za potrebite. Sv. Vinko nije prosuđivao ljude prema nekim njihovim karakteristikama ili prema izgledu, on je bio onaj koji je uvijek bio pored drugoga, onaj koji treba pomoći. To je ono bitno, mi moramo biti pored drugoga. To je i tako se stvara Crkva. Na to nas poziva papa Franjo kada je riječ o sinodalnosti, da hodamo zajedno i živimo našu crkvenost.“

Sv. Vinko nije tražio svoj interes, naglasio je vlč. Tomljanović. „Jedna velika rana današnjeg vjernika je egoizam. Osobito ako on, u svom egoizmu, misli da je bolji od drugoga i ne da mjesta drugomu. Često mi sami sebi stvaramo neprijatelje, a ne vidimo da tim stvaranjem zloga iz nas izvire ono negativno. Ono što mi moramo činiti kao Crkva, kao zajednica, jest dopustiti Duhu Božjemu da čini i djeluje, a to može samo onaj koji moli i koji je ponizan. Sv. Vinko je vidio potrebu Crkve onoga doba, a to je veliki poticaj svakomu od nas, da vidimo potrebu Crkve i svijeta današnjeg vremena. Zato je svetost aktualna. Svetost je uvijek zanimljiva, dobrota je zanimljiva, nitko od nje nije odustao, ona svakoga privlači jer je lijepa i čista. Ako postoji dobrota i milosrđe, dragi Bog će se za sve ostalo pobrinuti i za svakoga će biti mjesta, nećemo se klasificirati kao bogat i siromašan, nego kao brat i sestra. „Bog, siromasi, duhovnost i formacija riječi su kojima možemo opisati sv. Vinka, ali u središtu toga svega je uvijek milosrđe i ljubav.“

Sestre milosrdnice u Rijeci, zajedno s brojnim članovima Vinkovske obitelji, nasljeduju njegovu karizmu i nastavljaju njegovo poslanje služenja siromašnima i brige za marginalizirane. U sklopu proslave svog zaštitnika, udruga Depaul Hrvatska organizirala je u Rijeci brojna događanja u Tjednu sv. Vinka koji su prethodili svečanoj misi.