Sva budućnost položena u kolijevku

Nalazimo se u slavlju blagdana Božića. Mi, ljudi kršćani smo sretnici, jer možemo slaviti i rođendan svojega Boga, kada nas Bog pohađa u ljudskome tijelu, začet po Duhu Svetome i rođen od Blažene Djevice Marije. Isusov rođendan je očitovanje Božje ljubavi prema ljudima, ali i Božji poziv upućen čovjeku da se toj ljubavi preda i tu ljubav nastoji nasljedovati u svome životu. Zato je i Božić i blagdan djeteta, blagdan obitelji i blagdan prijateljstva.

Božić je blagdan djeteta zato jer nam doziva u pamet da je sva budućnost položena u kolijevku, u majku i dijete. Svi smo mi došli na ovaj svijet preko kolijevke, ali to dijete u kolijevci u jaslicama u Betlehemu govori o dostojanstvu i vrijednosti čovjeka i njegovog rođenja. Isus uzevši ljudsko tijelo uči nas da cijenimo svakoga čovjeka.

Dolazi k nama kao maleno dijete, da nitko ne može reći “Bože, Ti si prevelik za mene”. Dolazi među nas kao slabo dijete da nitko ne može reći “Bože, prejak si za mene”. Dolazi kao neznatan i blizak da nam može reći i poručiti da Bog nije daleko od nas, nego da je među nama. I naša kajkavska popijevka također nam govori o kolijevci, kada pjevamo “Meknite se gore, kaj se bu videla zibeljka, v šteri sem se zibal ja”. Božić nas poziva da bude zibeljka ta koja će se njihati u našim domovima, da bude više zibeljki, a manje lijesova u našim obiteljima.

Zato se i radujemo rođenju Djeteta Isusa koji dolazi među nas da nam širi ruke, da nas zove da dođemo k Njemu. Božić je i blagdan obitelji. Uz dijete u jaslicama nalaze se njegova majka, sveti Josip i pastiri. Isus ulazeći u povijest ovoga svijeta nije želio ništa imati, želio je samo imati majku, da ga grije njezina ljubav, želio je imati svetoga Josipa koji će mu svjedočiti brižnu i nježnu skrb za njega i za majku, želio je imati pokraj sebe siromašne i skromne betlehemske pastire, kao i ponizne, a učene zvjezdoznance, tri mudraca, tri kralja s istoka. Možemo reći da u obitelji Isus želi da se i mi rađamo. Zato i Bog pokazuje brigu za obitelj kada govori svetome Josipu: “Uzmi majku i dijete jer Herod hoće ubiti dijete”. Bog poručuje svetome Josipu da su dijete i majka ono najvažnije što postoji na zemlji jer od njih potječe i budućnost svijeta i budućnost čovječanstva. Božić je i blagdan prijateljstva. Isus je želio imati oko sebe prijatelje. Prvi prijatelji bili su mu betlehemski pastiri, a u njegovome životu bili su mu prijatelji svi oni koji su bili na rubu društva, a to su bolesni i siromašni, slabi i grešni jer k njima je On došao da ih spasi, da ih povede u dom svog nebeskog Oca. Bog želi i s nama prijateljevati i zato je ostao s nama na otajstveni način u euharistiji, rekavši nam “Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta”.

Isus ušavši na ovaj svijet, rodivši se u Betlehemu, na neki način je tako postavio sebe i svoj ulazak u povijest da više nitko i nikada ne može njegove jaslice i njega maknuti s ove naše planete. Isus nam pokazuje da je velik onaj, ne koji se uzdiže, nego koji se ponizuje kao što se Bog spušta na zemlju dolje prema čovjeku. S Isusovim rođenjem ljubav je zagrlila ovu našu zemlju.

Zato i želim sretan i radostan Božić i onima malenima, koji su još u kolijevci, koji su Isusu najsličniji, kao i mladima koji se raduju životu i budućnosti pred sobom, roditeljima koji su možda zabrinuti za budućnost svoje djece, ali koji vrše ulogu Isusove majke i svetoga Josipa, kao i starima, bolesnima i nemoćnima, jer je Isus i radi njih došao, a kad završe ovozemaljsko putovanje Isus njih očekuje u svome domu da zajedno s njim slave vječni Božić. Zato, neka je svima vama radostan, sretan i blagoslovljen Božić te sretna i blagoslovljena nova 2005. godina.

Varaždinski biskup Marko Culej