Legnica, 3. 6. 1997. (IKA) – “Vjera ne može živjeti samo unutar ljudskoga duha. Ona mora pronaći svoj vanjski izraz u društvenom životu”, rekao je Ivan Pavao II. na svečanoj misi u Legnici u ponedjeljak, 2. lipnja. Taj grad u zapadnoj Poljskoj važno je industrijsko središte, ali Papa ga je pohodio osobito zbog njegove povijesne važnosti. Ondje je, naime, knez Henrik Pobožni iz dinastije Pjastovića, sin svete Hedvige Šleske godine 1241. pao pruživši otpor mongolima koji su nasrtali s Istoka. Smatra se da je ta bitka, premda izgubljena, zaustavila mongolski prodor na europski Zapad. Henrik Pobožni branio je svoju domovinu i svoj narod, svjestan da se time opire i opasnosti koja je zaprijetila cijelom kršćanstvu. Tako je, ističe Papa, “Henrik dao život za svoj narod i za svoju vjeru”. Time je istekao naslov Pobožni.
Polazeći od te povijesti, Papa je nastavio razmišljati o ulozi euharistijskog otajstva, a to znači življenoga kršćanstva, u društvenom životu. Euharistija je “vidljivi znak svakidašnje ljubavi i skrbi za svaku osobu koja se nađe u nevolji”, također je to “poziv na dijeljenje svakidašnjeg kruha onima koji ga nemaju”. Tako je već prva kršćanska zajednica bila shvatila društvenu ulogu svoje vjere. Papa i sva Crkva moraju dizati svoj glas “kako bi bile izražene tjeskobe, boli i oskudica” onih koji ne dolaze do riječi. Crkva ih ne smije razočarati. “Papa će govoriti – ne može šutjeti – o socijalnim problemima, jer tu je u pitanju čovjek, konkretna osoba”.
Govoreći o Poljskoj kao o svome narodu, Papa je upozorio da se ondje izgrađuje demokratska država s dinamičkim ekonomskim razvojem, ali “svakog dana vidimo kako su brojne obitelji koje trpe neimaštinu, osobito brojne obitelji. Kolike se majke moraju same boriti da uzdrže svoju djecu. Koliki su starci napušteni i bez sredstava za život. U ustanovama za siročad i napuštenu djecu ima i onih kojima nedostaje kruha i odjeće. Kako se ne sjetiti bolesnika koji nemaju potrebne njege, zbog pomanjkanja novca po ulicama i na trgovima umnažaju se beskućnici. Ne možemo prešutjeti da su među nama sva ta braća koja su ipak dijelovi istoga Kristova Tijela. Kad pristupamo euharistijskom stolu da se nahranimo njegovim Tijelom, ne smijemo ostati ravnodušni prema onima kojima nedostaje svagdanji kruh”. O tome nije dosta govoriti nego treba nešto određeno poduzimati.
Govoreći o ekonomskoj preobrazbi, Papa je istaknuo da ta preobrazba u mnogim poduzećima dovodi do toga da ljudi ostaju bez posla. I upadaju zajedno s obiteljima u krajnje siromaštvo. Treba sve činiti protiv nezaposlenosti, treba stvarati nova radna mjesta. Čovjek nije sredstvo za proizvodnju, nego osoba. Papa je upozorio kako u takvim prilikama dolazi do rada na crno, gdje radniku nisu zajamčena njegova prava te stalno živi u strahu i ovisnosti. Poslodavci tako imaju mogućnost ljude iskorištavati ne poštujući njihovo pravo na slobodno vrijeme. Takvi radnici nemaju zdravstvene zaštite, a osobito su pogođene žene. Papa je zavapio poslodavcima: “Ne dajte se varati brzom zaradom na štetu drugih. Čuvajte se svakog iskorištavanja. Inače će svako dijeljenje euharistijskog kruha, svaka pričest ostati za vas optužba!”.
Svetište Gospe od milosti u kome su se toga dana oko Pape okupili brojni hodočasnici utemeljila je Ana, udovica Henrika Pobožnog nakon bitke kod Legnice.