Svaki je život veliki dar

Predraga braćo i sestre!
1. Danas, na blagdan Svijećnice, sjećamo se Isusova prikazanja u Hramu. Marija i Josip, četrdeseti dan nakon Isusova rođenja, pođoše u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu, prema propisu Mojsijeva zakona. To je događaj koji se uklapa u viđenje posebnog posvećenja izraelskog naroda Bogu. On ima, stoga, također šire znamenje: poziva, zapravo, na dužnu zahvalnost Stvoritelju za svaki ljudski život.
Život je veliki Božji dar koji treba uvijek prihvatiti sa zahvalnošću. Ako sam prošle nedjelje izrazio svoju zabrinutost zbog gubitka vrijednosti koji ugrožava naš zajednički život, danas bih htio snažno istaknuti jednu od ovih temeljnih vrijednosti, koje treba potpuno obnoviti ako se ne želi strmoglaviti u provaliju: želim se pozvati na svetu vrijednost života, svakog ljudskog života, od svoga začeća u majčinu krilu do svog naravnog svršetka.
To govorim sjećajući se da se danas u Italiji slavi Dan života, zgodna prilika da se snažno potvrdi da se sa životom, vlastitim ili tuđim ne može raspolagati po volji: on pripada Tvorcu života. Ljubav nadahnjuje kulturu života, dok sebičnost nadahnjuje kulturu smrti. Izaberite život – kaže Gospodin – da živite vi i budući naraštaji! (usp. Pnz 30,19).

2. U jeruzalemskom Hramu, prema evanđeoskom prikazu, Božji starac, Šimun, uzima Isusa na ruke i pokazuje u njemu spasenje koje je stiglo za Izraela i sve druge narode: Svjetlost naroda (usp. Lk 2,30-31).
Riječi svetoga starca izražavaju čežnju koja prožima ljudsku povijest. Izražavaju iščekivanje Boga, sveopću želju, makar nesvjesnu, ali neiskorjenjivu, kojom nam on dođe ususret da bi nas učinio sudionicima svoga života. Šimun utjelovljuje sliku čovječanstva koje teži uhvatiti zraku svjetla koje sve stvari čini novima, klicu života koja pretvara svaku starost u vječnu mladost.

3. U ovom smislu jedinstveno značenje poprima Dan zavjetovanoga života, koji danas slavimo po prvi put. Već dulje vrijeme blagdan Isusova prikazanja u Hramu sjedinjavao je u biskupijskim zajednicama članove ustanova zavjetovanoga života i udruga apostolskoga života, da bi očitovao pred narodom Božjim radost bezpridržajne obveze za Gospodina i za njegovo kraljevstvo. Htio sam da se to iskustvo protegne na cijelu Crkvu, da bi se zahvalilo Bogu za veliki dar zavjetovanoga života i sve više promicalo njegovo upoznavanje i poštivanje.
Dok zazivam na sve redovnike i redovnice zaštitu Marije, Djevice vjerne, pozivam vas na molitvu, predraga braćo i sestre, kako bi oni pružali radosno svjedočanstvo Krista siromašnoga, čistoga i poslušnoga, u službi poslanja Crkve u svijetu.