Budi dio naše mreže
Izbornik

Svaki kršćanin - misionar

Papina molitva anđelova pozdravljenja u nedjelju, 20. listopada 1996.

Predraga braćo i sestre!
1. Radostan sam što mogu ponovno s vama moliti anđelovo pozdravljenje s ovog prozora s kojeg mogu promatrati kupolu što ju je genij Michelangelo podigao nad grobom apostola Petra. Zahvaljujem vam za vaše sudjelovanje u ovom marijanskom susretu. Vaša mi prisutnost potvrđuje ljubav s kojom ste me pratili prošlih dana dajući mi snagu i potporu.
Doista, u vrijeme nedavnog boravka u bolnici, osjetio sam živu i trajnu solidarnost ne samo tolike braće i sestara u Kristu, nego također brojnih pripadnika drugih religija i čak osoba koje su daleko od vjere. Još sam time duboko dirnut i svima srdačno zahvaljujem.

2. Danas slavimo Svjetski misijski dan. Doista, cijeli mjesec listopad je misijski, jer su krajevne Crkve zauzete buđenjem zanimanja za misije, jer se “poslanje odnosi na sve kršćane, sve biskupije i župe, crkvene ustanove i udruge” (Redemptoris missio, 2). Riječ je o uvjerenju koje treba biti središnje u životu svakoga vjernika, kao što je to bilo za Mariju Paulinu Jaricot, koja je u prošlom stoljeću u Lionu započela Djelo za širenje vjere, utemeljeno na obvezi molitve, žrtve i materijalne potpore. Njezin je poziv imao hitar i vrlo raširen odaziv.
Danas želim zahvaliti svima onima koji velikodušno pridonose misionarskom djelovanju. “Njihova su odricanja i njihovo sudjelovanje neophodni za izgradnju Crkve i svjedočenje ljubavi” (ondje, 81). Neka Bog sve blagoslovi i obilno naplati.

3. Poslanje Krista Otkupitelja, povjereno Crkvi, još je stoga daleko od svog izvršenja. Evo zašto Crkva poziva sve nastaviti u djelu misionarske suradnje: molitva, svjedočenje kršćanskog života, promicanje misionarskih zvanja, djelotvorna potpora žurni su i zbog kršćanskog naraštaja koje se sučeljuje s novim tisućljećem.
Kako ne zahvaliti danas onima koji se, odgovarajući na Otkupiteljev poziv, stavljaju u službu braći u ponekad dosta teškim prilikama, riskirajući čak i život? U ovom trenutku mislim na trapiste iz Tibherinea, na mons. Claveria, oranskog biskupa u Alžiru, na giteškog nadbiskupa mons. Ruhuna, u Burundiju i tolike druge. Zahvaljujući njihovoj žrtvi evanđeoski navještaj u svijetu napreduje.
Neka nam Marija, Isusova Majka udijeli da radimo s novim zanosom u spasiteljskom djelu, koje je Otac, u svojoj ljubavi stavio u naše ruke.

Nakon anđelova pozdravljenja
Ova je nedjelja molitve za misije, nažalost, ucviljena viješću o otmici brojne skupine učenica iz katoličke škole u Aboki, u sjevernoj Ugandi. Trideset djevojaka je sve dosad u rukama otmičara, dok njihove obitelji i katolička zajednica proživljavaju časove zabrinutosti za njihovu sudbinu.
Apeliram na savjesti odgovornih osoba da načine kraj brutalnoj otmici: poštujte život i dostojanstvo tih djevojaka! U ime Božje zahtijevam njihovo žurno oslobođenje.
Danas Krakov i Poljska slave blagdan sv. Ivana Ketskog. Srdačno pozdravljam svoje sunarodnjake nazočne na Trgu sv. Petra i one koji su s nama sjedinjeni preko radija i televizije.
Zahvaljujem za molitve i želje upućene prigodom obljetnice mojeg izbora za Petrova nasljednika, kao i za sve znakove duhovne blizine za vrijeme mojeg boravka u bolnici.
U tom smislu, sa zahvalnošću mislim na sve svoje sunarodnjake koji zauzeto brane pravo na život najnevinijih i najslabijih.
Molimo za svoju domovinu, da bi se u njoj poštivalo pravo na život svakoga čovjeka od začetka pa sve do naravne smrti. Dopustite da u ovom trenutku još jednom ponovim riječi koje sam izrekao 1. rujna ove godine:
“Narod koji ubija vlastitu djecu narod je bez budućnosti”.