Uvodno biblijsko čitanje: “Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Noći i dani, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Zemlja neka blagoslivlje Gospoda:/ neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!/ Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Izvori, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Izraele, blagoslivljaj Gospoda:/ hvali i uzvisuj ga dovijeka!/ Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda:/ hvalite i uzvisujte ga dovijeka!/ Blagoslovljen budi, Gospodine, na svodu nebeskom,/ hvaljen i slavljen dovijeka!” (Dn 3,57).

1. Svemirski dah prožima ovaj hvalospjev uzet iz Knjige Danijelove koji Liturgija časova predlaže za Pohvale prvoga i trećeg tjedna. I dobro se posvećuje ta divna litanijska molitva danu Gospodnjem, dies Domini, koji nam u uskrslome Kristu daje razmatrati vrhunac Božjeg nauma o svemiru i o povijesti. U Njemu, doista, Alfi i Omegi, Početku i Svršetku povijesti (usp. Otk 22,13) dobiva konačni smisao samo stvaranje, jer, kako podsjeća Ivan u Prologu svoga evanđelja, “sve postade po njemu” (Iv 1,3). U Kristovu uskrsnuću dostiže vrhunac povijest spasenja, otvarajući ljudske življenje daru Duha i posinovljenja, u očekivanju povratka božanskoga Zaručnika, koji će predati svijet Bogu Ocu (usp. 1 Kor 15,24).

2. U tom su litanijskom štivu kao da su prozvane sve stvari. Pogled je uprt u sunce, mjesec, zvijezde; proteže se na neizmjerno prostranstvo voda, uzdiže se prema brdima, obuhvaća najrazličitije atmosferske prilike; prelazi od vrućine na studen, od svjetla na tmine; promatra mineralni i biljni svijet, zaustavlja se na različitim životinjskim vrstama. Poziv postaje sveopći: poziva u pomoć anđele Božje, doseže sve “sinove ljudske”, ali osobito uključuje narod Božji, Izraela, njegove svećenike, pravednike. Neizmjeran je to zbor, sklad u kojem različiti glasovi dižu svoju pjesmu Gospodinu, Stvoritelju svemira i Gospodaru povijesti. Recitiran u svjetlu kršćanske objave, obraća se trojstvenome Bogu, kako nas litrugija poziva činiti, dodajući hvalospjevu trojstveni obrazac: “Blagoslivljajmo Oca i Sina sa Svetim Duhom.”

3. U hvalospjevu se u određenom smislu odražava sveopća religiozna duša, koja zamjećuje u svijetu Božje tragove i uzdiže se do promatranja Stvoritelja. Ali u sklopu Knjige o Danijelu, himan se predstavlja kao zahvala trojice izraelskih mladića – Hananije, Azarje i Mišaela – osuđenih da izgore u užarenoj peći jer su se odbili klanjati Nabukodonosorovu zlatnom kipu, ali su od vatre čudesno očuvani. U pozadini tog događaja je ona posebna povijest spasenja u kojoj Bog izabire Izaela kao svoj narod i uspostavlja s njim savez. Upravo tom savezu trojica izraelskih mladića žele ostati vjerni, po cijenu da idu u susret mučeništvu u užarenoj peći. Njihova se vjernost susreće s vjernošću Boga koji šalje anđela da udalji od njih plamen (usp. Dn 3,49).
Tako se hvalospjev stavlja na crtu starozavjetnih zahvala za izbjegnutu opasnost. Među njima je poznata pobjednička pjesma u 15. glavi Knjige Izlaska, gdje drevni Hebreji izražavaju svoju zahvalnost Gospodinu zbog one noći kada bi neizbježno bili pregaženi od faraonove vojske, da im Gospodin nije otvorio put među vodama, bacajući “konja i konjanika u more” (Izl 15,1).

4. Nije slučajno da nam u svečanome vazmenom bdjenju liturgija svake godine ponavlja himan koji su pjevali Izraelci u Izlasku. Taj je otvoreni put njima proročki naviještao novi put koji je uskrsli Krist započeo za čovječanstvo u svetoj noći svoga uskrsnuća od mrtvih. Naš znakoviti prolaz kroz krsne vode dopušta nam oživjeti odgovarajuće iskustvo prijelaza iz smrti u život, zahvaljujući pobjedi nad smrću koju je Isus postigao za sve nas.
Ponavljajući u nedjeljnoj liturgiji pohvala Hvalospjev triju izraelskih mladića, mi se Kristovi učenici želimo priključiti toj zahvalnosti zbog velikih djela koja je Bog učinio, kako u stvaranju tako osobito u pashalnom otajstvu.
Kršćanin, doista, prepoznaje odnos između oslobođenja triju mladića, o kojima se govori u halospjevu, i Isusova uskrsnuća. U ovom posljednjem, Djela apostolska vide uslišanu molitvu vjernika koji, poput psalmista, pouzdano pjeva: “Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da Pravednik tvoj truleži ugleda” (Dj 2,27; Ps 15,10). Povezivanje toga hvalospjeva s uskrsnućem vrlo je drevno Ima i prastariih svjedočanstava prisutnosti tog himna u molitvi dana Gospodnjega, tjednoj Pashi kršćanâ. Rimske katakombe potom čuvaju ikonografske nalaze u kojima se naziru tri mladića koji nepovrijeđeni mole u vatri, svjedočeći tako djelotvornost molitve i sigurnost Gospodinova zahvata.

5. “Blagoslovljeni si, Gospodine, na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka” (Dn 3,56).
Pjevajući ovaj himan u nedjeljno jutro, kršćanin se osjeća zahvalan ne samo za dar stvaranja, nego i zbog toga što je na njega sumjerena očinska briga Boga, koji ga je u Kristu uzvisio na sinovsko dostojanstvo. Očinska briga omogućava novim očima gledati samo stvorenje i osjetiti njegovu ljepotu u kojoj se, kao u srebrnoj čipki, naslućuje ljubav Božja. Upravo je s tim osjećajima Franjo Asiški razmatrao stvorenje i uzdizao svoje hvale Bogu, posljednjem izvoru svake ljepote. Nameće se pomisao kako mu uzdignuća toga biblijskog teksta odjekivahu u duši kad je, u San Damianu, dosegnuo vrhunac trpljenja u tijelu i duši i ispjevao “Pjesmu bratu suncu” (usp. Fonti Francescane, 263).