Zagreb, (IKA) – U dvorani sv. Franje zagrebačkog samostana franjevaca konventualaca na Svetom Duhu predstavljena je 13. studenoga knjiga “Sve što katolik treba znati o reikiju” dr. Josipa Blaževića OFMConv. Predstavljanju knjige nazočio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić ujedno i jedan od predstavljača, ministar provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca o. Đuro Hontić te mnoštvo vjernika.
Pozdravljajući okupljene, urednik Veritasa, koji je uredio i ovo izdanje, o. Ivan Bradarić napomenuo je kako je ova prva knjiga u novopokrenutoj biblioteci Hrvatski Areopag.
Psihijatar dr. Ivan Ćelić istaknuo je kako ova knjižica može biti svojevrstan priručnik za katolika. Naime, u svakodnevnoj praksi može se uvjeriti kako se mnogo katolika bavi reikijem. Kratko je pojasnio sam pojam i porijeklo reikija, a posebno je upozorio na terapijski vid koji ističi sljedbenici reikija, jer se često ozdravljenje uz pomoć reikija smatra samoozdravljenjem, no ta teorija nije jednoznačna. Prvo bi to mogla biti terapija tijekom koje terapeut svoju energiju prenosi na klijenta. Drugi vid “liječenja” reikijem jest učinak inicijacije s pretpostavljenim otvaranjem kanala, čime se otvaraju prepreke tijeku energije i time uklanjaju i mogući uzroci bolesti. Treći je vid odgoj osobe. Četvrti je vid pozitivni učinak napretka u mističnom životu na zdravlje. Samo je treći vid “neutralan” s obzirom na ideologiju i religiju. Onaj tko se podvrgne liječenju reikijem mora biti svjestan da se terapija osniva na posebnim konceptima podrijetla bolesti, apsolutno nespojivim sa tradicijom zapadne, konvencionalne medicine, pa tako neka bolest može biti karmičkoga podrijetla, odnosno ovisi o lošem ponašanju u prethodnom životu, što naravno dovodi do vjerovanja u reinkarnaciju. Liječenje se sastoji u prolasku životne energije na često magični način koji je neprihvatljiv sa znanstvenog aspekta. Često se koriste “ljekovite supstance” i amuleti nastali za magičnih rituala. Nekad se upotrebljava masaža, no i u tom slučaju ne liječi se masažom jer pozitivni učinak ovisi o prolasku energije reiki, što je moguće i u liječenju na daljinu. Jako je problematičan razvoj osobnosti u tom kontekstu. Ako je sve energija, onda su i Ja, osobnost i svijest samo iluzije koje sprečavaju shvaćanje jedinstva svih bića. Tako se dolazi do srži tog sistema, njegovog “božanskog cilja na zemlji”, do mistike koja je nepomirljiva s našom zapadnom filozofskom i religioznom tradicijom.
Reiki je proizašao iz mističnog prosvjetljenja, njegov je cilj prvenstveno proširenje svijesti, što majstori reikija nazivaju svijest Bude. Vjerovanje u religijske sustave kojima pripada reiki može dovesti do zanemarivanja prijeko potrebnih medicinskih intervencija, a poigravanja s duhovnom dimenzijom čovjeka mogu dovesti do teških psihičkih smetnji, o čemu svjedoče brojna svjedočanstva osoba koje su bile podlegle okultnim praksama.
U kontekstu ove knjige koja sistematično daje presjek kroz temeljne odrednice reikija treba jasno istaknuti da je reiki oprečan kršćanstvu, te da kršćani koji prakticiraju ovu tehniku mogu imati tjelesne, duševne i duhovne posljedice, upozorio je Ćelić.
Biskup Pozaić istaknuo je kako ova knjiga uz mnoge vrijedne informacije i pouke, posebno one duhovne, donosi i pouku kako se izbaviti iz zla reikija, ako je tko tamo upao. Tako je na stranicama 63-64 tiskano odobrenje za objavljivanje ove knjige i u njoj sadržane molitve. dodan je i važan vidik vezan uz sakrament pomirenja, kroz koji se vraćaju u Crkvu oni koji su upali u zabludu. Podsjetio je kako svaki svećenik ima obrednik Red pokore i svaki župnik i svaka crkvena ustanova prima Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, svaka biskupija ima svoj službeni vjesnik, i dotične su im upute poznate i lako dostupne.
Potom je biskup upozorio kako je sam pojam “izopćenje” poznat široj javnosti – uglavnom u svom negativnom prizvuku: nešto kao kazna, neki progon, mjere Crkve protiv – obično se svjesno-nesvjesno, istinski-lažno – kaže: protiv dobrih ljudi. Izjava o izopćenju, ili javni proglas izopćenja, u biti, u duši onoga na koga se odnosi, sa sobom ne donosi ništa novo, već samo daje na znanje zajednici vjere, Crkvi, svim članovima, u kojem se stanja nalazi neka osoba ili skupina osoba, po vlastitoj odluci i zbog vlastitih postupaka. Polazeći od temeljnih ljudskih prava, svaki pojedinac ima pravo, i dužnost, znati koji je njegov status u određenoj zajednici. Polazeći od istih prava, i dužnosti, i svaka zajednica, članovi dotične zajednice, ima pravo znati tko jest član zajednice, sa svim pravima, i obvezama, a tko nije, i koje su obveze-dužnosti zajednice i pojedinih članova zajednice prema dotičnome članu zajednice – sadašnjem ili bivšem. Riječ anatema – izopćenje, isključenje iz zajednice vjere – označuje stanje protuslovlja, suprotnosti i nepomirljivosti s istinom vjere i morala u zajedništvu Crkve. Ekskomunikacija jednako izopćenje primjenjuje se kao popravna kazna kojom netko biva isključen iz aktivnog života zajednice vjere, kad se teško ogrješuje protiv crkvenog zajedništva. Izopćenje može biti: ispo facto tj, samim činom, kad je takav čin već poznat i tako uredbom okvalificiran, i to je već unaprijed određeno za takav slučaj; donošenjem presude, odnosno kaznene odluke o počinjenom djelu, na kraju razgovora s dotičnom osobom. Izopćeni, isključeni iz aktivnog života crkvene zajednice, nemaju prava pristupati ni sakramentima, ni sakramentalima, npr. gube pravo na crkveni pogreb, gube pravo na bogoslužje bilo koje vrste, sve dok se sakramentom pomirenja-ispovijedi i pokore ne izmire sa zajednicom vjere. Razne su vrste kazni u društvenoj i vjerskoj zajednici, za čovjeka koji se spotiče i pada, krši i prezire zapovijedi i norme, tj. orijentire, svjetionike i vrednote života. Smisao svake kazne nosi u sebi trostruki cilj: zadovoljština-ispravak nanesena zla, ispaštanje, bilo tjelesno, duševno i duhovno, medicinalna dimenzija svake kazne: ljekovita, da se grješnik osvijesti, prizna svoju zabludu i grijeh, da se pokaje, čini pokoru, i primivši odrješenje od grijeha i kazne izopćenja, da nastavi živjeti čestitim kreposnim životom.
Oni koji su pristupili reikiju, podvrgnuvši se tim čaranjima, odbacili su i prezreli svoju pravu katoličku vjeru, a što je teška uvreda Bogu i Crkvi, teški javni grijeh, uz koji je vezana i kazna izopćenja. Kada se takva osoba želi vratiti u Crkvu, potrebno je da uz oproštenje grijeha izdaje vjere zadobije i oproštenje od kazne s tim grijehom povezane. Nakon toga uključuje se u redoviti vjerski crkveni milosni život spasenja, rekao je biskup Pozaić, te upozorio kako u službenom vjesniku Zagrebačke nadbiskupije, pod naslovom Istupi iz katoličke Crkve, za takve se slučajeve kaže: ‘Činom istupa iz Crkve dotični postaje otpadnik od vjere te upada u izopćenje prema kan. 1364. Oprost od ove crkvene kazne ordinarij (mjesni biskup) može dati podjelom delegacije određenom svećeniku. Otpadnik od Crkve treba pred svećenikom i dva svjedoka izmoliti Vjerovanje. Svećenik mu daje oprost. Riječ je, dakle, o važnoj stvari koju treba uzeti ozbiljno i o tom vjernicima govoriti. Sa vjerom se ne može nitko igrati, zaključio je biskup Pozaić.
Na kraju je autor zahvalio predstavljačima, te istaknuo ako se ovom knjigom postigne samo da podsjećanje na crkveno učiteljstvo doprije do svijesti ljudi, postignuto je mnogo. Naime, svakodnevno imamo prilike u medijima čuti istupe osoba koje se predstavljaju kao katolici koji se bave reikijem. Katolici ne shvaćaju da je to protivno vjeri, oni ne shvaćaju ni osnovne istine o reikiju, oni imaju falsificiranu povijest reikija, upozorio je Blažević. Osvrćući se na sam sadržaj knjige, autor je upozorio na umetak na kojem je sažetak, a na drugoj strani nalazi se tabela što Crkva uči o Bogu, Isusu Kristu, sakramentima, spasenju, a u drugom stupcu što o tome uči reiki. Već nakon prvog pogleda može se vidjeti da su razlike prilično bitne. Istaknuo je kako je predgovor knjizi i uvod napisala Jasna Filipek Lukić, bivša reiki majstorica. Ona je i napravila reviziju teksta, a na kraju napisala i svoj životni put, od ulaska do izlaska iz reikija. Blažević je posebno istaknuo problem kada osoba i želi izaći iz reikija ne zna kome se obratiti, a nekada i svećenici ne znaju što s tom osobom. Stoga je posebna vrijednost Imprimatura molitve koju može izmoliti svaki svećenik nad osobom, zaključio je Blažević.
Predstavljanje je izvođenjem duhovnih pjesama obogatila glazbena skupina Fides.