Rijeka, (IKA) – Nakon polemičnih najava u tisku i velikog zanimanja javnosti, svećenici Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije posjetili su 22. lipnja Goli Otok, ozloglašeno mjesto zlostavljanja političkih zatvorenika komunističke Jugoslavije. Unatoč pokušajima da se u tom posjetu pronađe politička simbolika i Crkvi pripišu dnevnopolitičke etikete, svećenici i dva biskupa s mise na Golom Otoku odaslali su samo poruku vjere, kršćanskog suosjećanja sa svim patnicima, i nade koja vjerom u Krista uporno tinja u svakome čovjeku. Misu u nekadašnjoj kaznionici predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić, uz gospićko senjskog biskupa Milu Bogovića i pedesetak svećenika iz dviju biskupija.

“Misleći na Crkvu hrvatskih mučenika želimo pod njen krov staviti sve one koji su patili u našoj prošlosti”, objasnio je motive molitve za žrtve na Golom Otoku biskup Bogović. Nadbiskup Devčić u svojoj je propovijedi istaknuo važnost ostavštine prošlosti za izgrađivanje kulture današnjice. Iz prošlosti je, kako je objasnio, potrebno učiti kako bi se prenosilo ono dobro i ne ponavljalo zlo koje je učinjeno. “Postoji naime generacijska solidarnost u dobru i zlu koja nadilazi vremenske granice i povezuje u jednu živu cjelinu prošlost, sadašnjost i budućnost. Jedni od drugih nasljeđujemo jedno i drugo, dobro i zlo. Svaka je generacija odgovorna da ono što je primila preda dalje. Svaka je generacija također odgovorna da novoj generaciji preda u baštinu što manje zla, a što više dobra. Štoviše, odgovorna je da lanac baštinjenog zla prekine, a lanac baštinjenog dobra nastavi i produži bez prekida”, rekao je. Nadbiskup je istaknuo kako sve žrtve zaslužuju spomen i molitvu jer “kao vjernici ne možemo u patnjama koje su se ovdje dogodile, kao ni u patnjama koje su se bilo gdje drugdje dogodile, ne prepoznati Kristove patnje, tj. samoga Krista koji trpi u onima koji trpe, i koji je mučen od onih koji bilo kojeg čovjeka muče i ubijaju”.

Vodič na Golom Otoku, otočiću između Krka i Raba, bio je nekadašnji zatvorenik Božidar Ćuk koji je od 1983. do 1988. robijao na Otoku zbog parole “Živjela Hrvatska”. Drhtavim se glasom prisjetio strahota koje je doživio u tih pet godina, zlostavljanja, batina i napornog rada u iznimno teškim uvjetima, ljeti pri visokim temperaturama, a zimi po hladnoj buri. Goli Otok, nakon drugog svjetskog rata, bio je strogi zatvor za političke zatvorenike koje je komunistička diktatura procijenila opasnima za održanje svoje vlasti. Zatvor je prestao s radom 1988., a godinu poslije 1989. biva potpuno napušten.

Povod posjetu svećenika Golom Otoku bio je proslava svećeničkog dana, tradicionalnog susreta svećenika Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije. Već je uobičajeno da se taj dan proslavlja 22. lipnja kada se obilježava i Dan antifašističke borbe, jer taj dan nije i vjerski praznik te nije obavezno služiti mise. Prošle su godine svećenici posjetili Gorski Kotar, a ove je godine kao mjesto susreta izabran Senj zbog pripreme za proslavu visoke obljetnice senjskog sjemeništa.

Senjsko sjemenište utemeljeno je prije 200 godina i ugašeno 1940. godine. Sedam godina kasnije nastavljena je tradicija senjskog bogoslovnog sjemeništa otvaranjem bogoslovije i teološkog studija u Rijeci, gdje se i danas nalazi. Visoka obljetnica te ustanove bila je povod da se svećenici susretnu upravo u Senju, a posjet Golom Otoku samo je usputna zanimljivost svećeničkog dana.

Svečana euharistija zahvale i spomena na 200. obljetnicu održat će se sljedeće godine, na blagdan sv. Jurja u Senju. Na Teologiji u Rijeci 24. i 25. studenoga održat će se znanstveni skup kojim će se evocirati djelovanje senjskog sjemeništa te progovoriti o ulozi sjemeništa i teološkog studija za mjesnu Crkvu danas.