Požega, (IKA) – Središnje euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali na svetkovinu Uskrsa, 20. travnja, predvodio je biskup Antun Škvorčević. U homiliji je biskup primijetio kako smo svjedocima banalizacije Uskrsa, koji je društveno pretvoren u nabavu šunke i jaja, informacije o količini njihove prodaje i zarade, o zeki koji donosi darove. Istaknuo je da je radi toga potrebno u današnjim svetim čitanjima pomno provjeriti pristup kojim se susreće Uskrsloga i što s njime možemo ostvariti u osobnom i društvenom životu. Tek u praznom grobu, spomenuo je biskup, progovara vjera kao viši pristup stvarnosti na kojoj se susreće Uskrsloga i pronalazi smisao našeg postojanja. To nas uvjerava da je potrebno zaviriti u prazninu naše egzistencije i grobni mrak koji u nama stvara iskustvo zla i sebičnosti te polazeći od toga otisnuti se na višu razinu provjere našega stanja, to jest vjere, koja u Uskrslom prepoznaje kako grob, njegova praznina i mrak nije naša konačna sudbina, i da nam je u Isusu Kristu omogućeno izdići se iznad zarobljenosti negativnošću i prolaznošću.
Podsjetio je kako je iskustvo Uskrsloga vjerom pitanje osobne a ne društvene naravi, da to iskustvo zahvaća snažno i cjelovito pojedinca te ga nužno dovodi do svjedočenja Isusa Krista u obiteljskom i javnom životu i na taj način društvo na različitim razinama gdje vjernici djeluju doživljava preobrazbu. Istaknuo je da vjernička kritika društva, a napose kritizerstvo bez tog svjedočanstva ostaje sastavnim dijelom zarobljenosti zlom.
Biskup je potaknuo nazočne da s velikom otvorenošću srca svoj nutarnji mrak uključe u razgovor s možda još uvijek dalekim Isusom Kristom, da im on poput učenika na putu u Emaus otvori oči te u njemu prepoznaju stvarnost života na koju su pozvani i u koju ih samo on može uvesti. Kazao je da im se to može dogoditi već danas u ovom slavlju ili u drugim životnim prigodama. Podsjetio ih je na iskustvo koje poetično prikazuje poznati francuski pisac Francois Mauriac: “Kome od nas nije poznata kuća u Emausu? Tko nije koračao nekim putem jedne večeri kada je sve izgledalo izgubljeno? Krist je bio mrtav u nama. Ukrao nam ga je svijet, filozofi i znanstvenici, naša požuda. Nije bilo više nikakva Isusa na zemlji. Išli smo putem i netko nam se pridružio sa strane. Bili smo sami, a zapravo ne sami. Bila je večer. Otvorila su se neka vrata u duši, mrak je obasjavao plamen koji je razigrao Prisutnost. O kruše razlomljeni! O kriško kruha blagovana, unatoč tolikoj bijedi! Ostani s nama, jer dan je na izmaku…!” Dodao je biskup kako je to dinamizam koji se ostvaruje u svakom euharistijskom slavlju kad mu pristupimo pravim raspoloženjem vjere.
Poželio je nazočnima još puno dubokog iskustva Emausa u vlastitim stanjima nemoći i mraka, uz molitvu da u svima njima i njihovim obiteljima po prisutnosti Uskrsloga svjetlo nadvlada tamu, život pobijedi smrt a srca im budu ispunjena njegovim mirom.