Đakovo, (IKA/TU) – Vjernici Đakova svečanim su misnim slavljem u nedjelju 3. listopada u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra zahvalili Bogu za sve plodove zemlje i ljudskog rada. Vrijednim rukama sakristanki s. Otilije i s. Žarke, katedrala je bila urešena plodovima slavonskih polja, vrtova, vinograda i voćnjaka, a na misi su, među ostalima, sudjelovali i članovi Kulturno-umjetničkog društva “Tena” iz Đakova u svečanom narodnom ruhu. Misno slavlje, koje je započelo ulaznom procesijom kroz katedralu, predvodio je župnik župe Svih svetih Tomislav Ćorluka, u koncelebraciji s mons. Lukom Marijanovićem i mr. Matom Mićanom. Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem maestra Ive Andrića i uz orguljašku pratnju maestra Vinka Sitarića, animirao je liturgijsko slavlje, a pričesnu pjesmu “Kruše života” otpjevale su “Bećarine”, muški sastav KUD-a “Tena”.
“Čuli smo u Evanđelju kako Isus spominje gorušičino zrno. Divimo se svakom zrnu koje, bačeno u zemlju, daje stotine, tisuće zrna. Kao da ponekada to ne primjećujemo. Tek onda kada dođe neka vremenska nepogoda i uništi naše usjeve, kao što su ove godine to učinile česte kiše, onda prigovaramo. Ipak, trebamo zahvaliti za ono što smo dobili, jer zahvala je najbolja preporuka za ubuduće”, rekao je u homiliji župnik te istaknuo kako često svoju zemlju ne cijenimo dovoljno, zagađujemo ju; na mnogim mjestima, koja za to nisu predviđena, ostavljamo smeće, prečesto nailazimo na neobrađene, godinama nepokošene njive, koje su naša slika. “Toliko je darova za koje trebamo zahvaliti: za sunce koje grije, kišu koja nas pere, zrak koji udišemo, i još mnogo toga. Primamo te darove kao nešto što se podrazumijeva, nešto što dolazi samo po sebi, a tek kada oni izostanu – postajemo ljuti”, rekao je propovjednik, zaključivši homiliju riječima da je Božja volja u ljubavi raditi i obrađivati zemlju, živjeti od svog rada i žuljevitih ruku.

Uslijedila je svečana prikazna procesija u kojoj je vjernička zajednica pred oltar stavila svoje proizvode, kao simbol marljivog rada, znoja i truda, tražeći Božji blagoslov. Darove su prinijeli obrtnici i ugostitelji, a članovi Državne ergele lipicanaca Đakovo prinijeli su simbol svoga truda oko uzgoja konja, koji su oduvijek služili kao pomoć čovjeku. Prineseni su poljoprivredni proizvodi, povrće, voće, mesni proizvodi, med i ulje, krušni proizvodi, kruh i hostije, grožđe i vino te zemlja i voda.