Vatikan, (IKA) – Dana 31.listopada 1512. prigodom svečanog otvorenja Sikstinske kapele, koju je oslikao Michelangelo Buonarroti, papa Julije II. je sa svojim najužim suradnicima oduševljen održao svečanu Večernju. Pet stotina godina kasnije papa Benedikt XVI. je uoči svetkovine Svih Svetih s istim oduševljenjem ponovio taj liturgijski obred te istaknuo kako ta kapela govori da svijet nije stvoren slučajno, već ljubavlju.
Nakon oslikavanja svoda Sikstinske kapele, gdje je prikazano stvaranje svijeta, ništa nije bilo kao prije, rekao je u teološkom razmatranju o Michelangelovu remek-djelu papa Benedikt XVI. Prema njegovim riječima, freske i cijela kapela obasjane su Božjim svjetlom, koje svojim sjajem pobjeđuje kaos i tminu. Veliki umjetnik, koji je već bio postao slavan svojim kiparskim djelima, oslikao je tisuću četvornih metara površine. Možemo si zamisliti dojmove koje su te slike ostavile na one koji su ih prvi vidjeli. Bili su sigurno vrlo impresionirani. Iz te goleme freske izlilo se na povijest talijanske i europske umjetnosti nešto što bi se moglo usporediti s brdskim potokom, koji donosi radost i u istodobno opustošenje, rekao je Sveti Otac, navodeći Wolflinovu već poznatu metaforu te istaknuo kako ništa nije bilo kao prije. To je djelo bilo stvarno svjetiljka umjetnosti, koje je u mnogočemu pridonijelo razvoju slikarstva i rasvijetlilo svijet.
Teolog Ratzinger ističe da se ljepotu kapele ne može odijeliti od njezinog vjerskog sadržaja. Umjetnička djela nalaze u liturgiji svoj životni okoliš. U tom sastavu izražavaju još bolje svu svoju ljepotu, bogastvo i smisa. Sikstinska kapela, promatrana u molitvi, još je ljepša i autentičnija, jer se prikazuje u svom potpunom bogastvu i rasvijetljuje čovjeka, rekao je Papa i objasnio kako: svjetiljka, svjetlo, rasvjetljenje – tri riječi koje sigurno nisu bile daleko od srca onih koji su bili nazočni na Večernjoj 31. listopada 1512, svjedoče kako se ne radi samo o svjetlu pametne upotrebe boja i njihovih opreka ili o pokretima, koji oživljavaju Michelangelovo djelo, već o ideji koja se odvija na stropu Sikstinske kapele. To je Božje svjetlo koje osvjetljuje freske i cijelu Papinsku kapelu. To je svjetlo, koje, prema Papinim riječima, svojom snagom pobjeđjuje tminu dajući život: stvaranjem i otkupljenjem. Sikstinska kapela govori o povijesti tog svjetla, oslobođenja, spasenja. Govori o odnosu Boga sa čovječanstvom. Umjetnik je prikazao Stvoritelja, njegovo djelovanje i snagu s jedinstvenim ekspresivnim intenzitetom kako bi dokazao da svijet nije plod tmine, kaosa i apsurda, već Intelegencije, Slobode i najvišeg čina Ljubavi. U doticaju Božjeg i ljudskog prsta, vidimo vezu između neba i zemlje. Čovjek je izravno povezan s Bogom i pozvan od Njega. Njegova slika i prilika, istaknuo je Papa u svojoj teološkoj analizi Michelangelova prikaza stvaranja svijeta prigodom obilježavanja 500. obljetnice otvaranja Papinske kapele te primjetio kako je Michelangelo 20 godina kasnije svojim Posljednjim sudom iznad glavnog oltara zapravo dovršio hod ljudskog roda, upirući pogled na završetak svjetske i ljudske stvarnosti, konačnim suretom s Kristom, sucem živih i mrtvih.