Đakovo, (IKA/BTU) – Prvu svečanu misu zadušnicu u đakovačkoj katedrali nakon Papine smrti predvodio je nedjelju 3. travnja đakovački i srijemski biskup Marin Srakić. Uz njega je bilo 25 koncelebranata, među kojima i pomoćni biskupi Đuro Gašparović i Đuro Hranić, te svi članovi Stolnoga kaptola. Na misno slavlje za Papu pozvani su vjernici grada Đakova pod znakovitim geslom “S papom Ivanom Pavlom II.”, onim istim, istaknutim za Papina pohoda Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. Pozdravljajući vjernike koji su sasvim ispunili prostranu katedralu biskup Srakić se spomenuo zajedničkoga susreta s Papom u njoj prije dvije godine. Govoreći o liku i službi pape Ivana Pavla II., biskup Srakić u propovijedi je istaknuo kako je dužina njegova pontifikata povijesna i da će jednoga dana Papino ime biti označeno s epitetom “veliki”. Ivana Pavla II. općenito su priznali jednom od najvećih ličnosti XX. stoljeća. Bio je najveći moralni autoritet današnjice, karizmatični vođa naše epohe, čovjek izuzetne izdržljivosti i snage, koji je svojim riječima, gestama, svojim putovanjima doslovno promijenio geografiju svijeta i sliku Crkve, kao i odnose među narodima i religijama. Osvrćući se, pak, na novi, hodočasnički stil Papina pontifikata, biskup je kazao: On je sam za sebe govorio da je navjestitelj evanđelja ovoj generaciji, odnosno da je hodočasnik “u živo svetište Božjega naroda”. Trgovi, stadioni, hipodromi bile su nove katedrale Vrhovnog svećenika koji je govorio svijetu, nova mjesta evangelizacije cijelog čovječanstva. U stoljeću razdora među narodima, u stoljeću velikih uspjeha znanosti, ali i duhovnih sumnji i moralnih tuga, u stoljeću kulta svjetovnoga i prezira nadnaravnoga i Papa se pojavio svijetu s kontradiktornim znakovima: siromašan i snažan, ponizan i osuditelj, molitelj i teatralan, hvaljen i odbacivan, kao čovjek duha i kao čovjek masmedija. No, najviše što je oduševljavalo i mlade i stare jest pojava i osobno svjedočenje samoga Pape, zaljubljenika u Krista i čovjeka. Bio je on Papa molitve i vjere. Nije obilazio svijet “ognjem i mačem”, nego s krunicom u ruci. S krunicom u ruci branio je opće ljudske i kršćanske vrednote, kao što su: život, dostojanstvo čovjeka, nepovredivost braka i obitelji, dostojanstvo malih naroda. S krunicom u ruci podnosio je odbacivanja i od u Crkvi, i onih izvan Crkve.
Posebno mjesto biskupova spomena na lik i djelo Svetoga Oca bila je iznimno velikodušna ljubav prema hrvatskom narodu. Svoje 100. putovanje izvan Italije rezervirao je Crkvi u Hrvata, da tom zgodom svu svoju ljubav prema nama izlije u riječi: “Ljubljeni moj puče hrvatski!”. Više je puta govorio: “Hrvati, Papa je s vama!”. Ovih dana, napose danas i mi njemu poručujemo: “Hrvati katolici su s Tobom! Bili smo s Tobom na tvome posljednjem, najdužem i najtežem putovanju u Očev dom!”, zaključio je biskup.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor i Zbor bogoslova, a s posebnim ganućem, ne krijući suze, pjevači i svi nazočni zapjevali su pjesmu “Krist na žalu”, koju naš narod vezuje upravo uz lik pape Ivana Pavla II.