Split, 2. 10. 2001. (IKA) – Misnim slavljem i zazivom Duha Svetoga započela je 1. listopada, akademska godina na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Predvodeći bogoslužje zajedno s odgojiteljima i profesorima, veliki kancelar KBF-a, splitsko-makarski nadbiskup dr. Marin Barišić, u propovijedi je upitao studente zašto upisuju teologiju, s kojom željom i ciljevima, te s kolikim oduševljenjem. Isus je svoje apostole ispravljao i poučavao kako će biti najveći služenjem drugima, u vršenju volje onoga koji je najveći, Oca nebeskoga. Kazao je zatim kako se “veliki” obično hvale informacijom, ali im nedostaje formacija, ponosni su na svoje znanje, ali žive bez mudrosti, stekli su veliko obrazovanje, ali se ponašaju bez odgoja. “Pitanje tko je najveći izazvalo je Isusa. Najveći, najvažniji, nije onaj koji ima ulogu, već onaj koji je najpotrebniji Njega i njegove uloge, njegov bližnji, onaj nezaštićeni. On mu je najvažniji, i on treba biti u središtu pažnje. Nije li u duhu Isusova odgovora, stoga potrebno prereći i izreku: Philosophia ancilla theologiae est. Teologija je službenica, ne samo filozofije, već i svijeta. Ona mora imati suradničke oči i prepoznati onu Isusovu: Ne branite, ta tko nije protiv vas, za vas je! Zato ne smijemo pasti u iskušenje da budemo ‘veliki’, da #!veliki profesor#! za nas bude netko tko ne živi eklezijalno zajedništvo, netko komu ne treba crkveno Učiteljstvo, netko tko je slobodni strijelac i mislilac, netko komu nije stalo do studenata, do njihove formacije, mudrosti i odgoja. Isto tako bio bi čudan onaj #!veliki i sposobni student#! koji se pita: pa što ću ja redovito dolaziti na predavanja, slušati te profesore, pratiti i bilježiti, zašto bih ja redovito učio, čitao teološko-filozofsku i drugu literaturu, ozbiljno se pripremao za ispite, i što će mi sve to za život? Ja sam dovoljno velik i sposoban da to mogu izvesti jednostavnije na svoj način i sistem snalaženja.
Ako u duhu Isusova odgovora, koji je na početku njegova puta u Jeruzalem, i mi započnemo svoj prvi korak nove akademske godine, neće li se i među nama događati Zaharijino proroštvo o ostvarenosti života? A predajući na KBF-u i upisujući se na Teologiju zar nismo i mi na istom tragu i na istom Isusovu putu, na putu obraćenja učenika i tolikih svjedoka, Jeronima, Terezije, na putu istog poslanju, u velikoj i odgovornoj službi svojoj braći i sestrama, upitao se nadbiskup Barišić, zaželjevši svima, studentima i profesorima, da nova akademska godina bude snagom blagoslova Božjega doista nova i uspješna.
Na prigodnoj svečanosti, nadbiskup Barišić zahvalio je dosadašnjem dekanu dr. Luki Tomaševiću i njegovim najbližim suradnicima, zaželjevši sretan početak akademske godine novom dekanu KBF-a dr. Slavku Kovačiću, prodekanu za znanost dr. Marijanu Vugdeliji, prodekanu za nastavu dr. Anti Mateljanu, te svim profesorima i studentima, posebno onima koji upisuju prvu godinu. Predajući dekansku službu, dr. Tomašević je istaknuo da su u prošloj akademskoj godini, na KBF-u održana četiri znanstvena skupa, od kojih su dva bila međunarodna, što nije uspio ni jedan drugi fakultet splitskog sveučilišta. Održani su i pastoralni skupovi te niz predavanja. Utemeljen je Studentski zbor, a studenti su sudjelovali i na sportskim natjecanjima. Zahvalio je posebno svojim suradnicima, zamjeniku prodekanu dr. Marinku Vidoviću, te osoblju KBF-a i Centralnoga bogoslovnog sjemeništa. U svom nastupnom govoru, novi dekan KBF-a dr. Slavko Kovačić, istaknuo je da je naviještanje Radosne vijesti prvotno poslanje Kristove Crkve. Ono je znatno starije od kršćanskih filozofsko-teoloških učilišta i od prvih pokušaja stvaranja sustavne teologije. Ipak, teološko je razmišljanje i zaključivanje nezaobilazno i za samu vjeru i za naviještanje, koje ne ostaje samo na prenošenju pojedinih datosti Božje objave nego se nužno suočava s potrebom njihova dubljega povezivanja, razlučivanja, tumačenja, zaključivanja. Prve teološke škole nastale su u mediteranskim gradovima, a prva filozofsko-teološka škola nastala je već koncem 2. st. u Aleksandriji na inicijativu učenog Pantena, obraćenika na kršćanstvo. U hrvatskim krajevima najstarije su bile katedralne škole, koje su ponegdje bile i jedine škole, te samostanske škole. Iz tih su domaćih učilišta neki najnadareniji studenti odlazili na europska sveučilišta te na njima dovršavali specijalizirane studije, kao npr. Toma Arhiđakon koji je iz splitske katedralne škole otišao na bolonjsko sveučilište, a Augustin Kažotić iz samostanske škole trogirskih dominikanaca na pariško sveučilište. Na kraju je dr. Kovačić ustvrdio da će naš Katolički bogoslovni fakultet biti onakav kakva ga stvorimo, a studirajući teologiju i stječući razne spoznaje, kao i sve prije stečeno znanje, treba usmjeriti na Krista Isusa, kako bismo ga mogli što bolje upoznati i što više uzljubiti, a po njemu Oca. Na kraju svoga svečanog slova svima je zaželio “radosnu ozbiljnost u predanu radu, mir popraćen određenom dozom svetog nemira koji nas budi iz pospanosti, diže iznad prirođene mlitavosti, živu vjeru, pouzdanu nadu i ljubav, hranjene sve produbljenijom molitvom, i međusobno poštovanje i uvažavanje, da postanemo skladnom zajednicom zrelih osoba, uzorni fakultet u splitskom sveučilištu, našoj Crkvi i domovini”. (i10050hr/mm/mjb)