Euharistijsko slavlje predvodio je provincijalni ministar fra Andrija Bilokapić u koncelebraciji s fra Tomislavom Šankom, vikarom Provincije, dvadesetak svećenika te brojnom pristiglom franjevačkom braćom drugih provincija.

Prije početka slavlja okupljene je u obrede prigodnim riječima uveo fra Bojan Rizvan, definitor i tajnik Provincije te provincijski odgojitelj braće s privremenim zavjetima. Podsjetivši na geslo koju su braća uzela za to slavlje „Sjesti se zajednice koju si davno stekao“ (Ps 74,2), fra Bojan je spomenuo kako je za tu drevnu provincijsku zajednicu koja svoju povijest vuče još od sv. Franje ovaj događaj velike radosti jer se u polaganju zavjeta mlade braće vidi očitovanje Božjega blagoslova koji i dalje podiže sluge evanđelja u franjevačkom bratstvu na tim prostorima.

Uvodeći u misno slavlje provincijalni ministar pozdravio je okupljene vjernike, a posebice obitelji iz kojih izrastaju zavjetovanici. Istaknuo je radost okupljenosti budući da je za nas redovnike zavjetovanje osobiti čin Božje blizine i naklonosti te je pozvao na molitvu za milost kajanja.

U homiliji fra Andrija je istaknuo kako po proglašenoj riječi Božjoj znamo da je Bog onaj koji poziva. „Danas smo pozvani na praštanje i zapovjeđeno nam je da ljubimo jedni druge“, istaknuo je fra Andrija te rekao kako „vjerujemo da je Bog pozvao i ovu dvojicu naše braće  fra Samuela i fra Pavla na praštanje. Ključ za mijenjanje naše prošlosti je praštanje. Primiti praštanje od Boga i darivati praštanje drugima. Mi nismo pozvani oprostiti sebi, možemo mi sebi govoriti koliko hoćemo da smo dobri, ali to je uzalud. Oslobađajući imperativ kršćanskog života jest ljubav! Bog želi izvući iz nas ono najbolje što jesmo, a to je milosrđe“, istaknuo je propovjednik.

U nastavku provincijal je spomenuo kako smo pozvani biti slava Božja u svijetu, a to je očitovanje Božjega sjaja, Božje svetosti, svemoći i milosrđa. „Mi smo ljubljeni kao Sin. Pozvani smo ostati u toj ljubavi. A to nije šala jer nas Bog ne ljubi za šalu. Dovoljno je samo pogledati križ! Njegova ljubav je ozbiljna, krvava, ide do smrti, čak onkraj smrti. Krist sebe ‘oplijeni’, odriče se svakog oblika grabeža, a daruje samoga sebe. Danas kad polažete zavjete u Franjevačkom redu važno je znati da je zavjet poslušnosti naslonjen i proizlazi iz prošnje molitve Gospodnje ‘Oče, budi volja tvoja!; zavjet siromaštva svjedoči o neposjedovanju ničega poput Krista da se možete posvema darovati te na taj način bivamo u Bogu samome; zavjet beženstva nema cilj da bismo bili bolesni osamljenici, nego svoj cilj ima da na drugačiji način pripadamo drugima“, pojasnio je fra Andrija.

„Mi pristupamo obitelji Crkvi, božansko-ljudskoj ustanovi. Zavjeti su poštovanje plana i programa Božjeg nacrta koji je ocrtao za nas, a nisu ostavljeni nečijim prohtjevima“, nastavio je fra Andrija, te izrekao kako je smisao zavjetovanja povećati svetost Crkve. „Savršenstvo Crkve nije u tome da tamo žive bezgrešni ljudi. Nego grešni ljudi koji se sabiru oko Krista. Krist nam u tom zajedništvu prašta i čini nas svetima. Biti u životu ravnan pokladom vjere Crkve. Mi nismo privatnici, nego smo nošeni u krilu Crkve kao u majčinoj utrobi prihvaćani, hranjeni, njegovani, odgajani i preporađani za kraljevstvo Božje. Sv. Frane se u svim svojim pitanjima oslanja na istinu Crkve. Za njega je važno vjerovati s Crkvom! To je osnovno načelo sv. Frane, a time i svakoga krštenika. Zato ne smijemo izgubiti taj osjećaj crkvenosti“, istaknuo je provincijalni ministar.

Nadalje, fra Andrija je napomenuo kako je kršćansko bratstvo predokus neba i zato je potrebno danas posebno biti pažljiv na svoju crkvenost. „Sv. Frane potiče držati ono što Crkva drži po primjeru svetaca jer su najbolji tumači Pisma upravo sveci“, rekao je fra Andrija razlamajući Božju riječ i pojašnjavajući kako je od Krista ostala samo Crkva, kao jedina njegova relikvija. To je nauk koji smo pozvani slijediti te je naglasio kako slijediti stope Kristove znači doći do punine Kristove zrelosti. „Naše bratstvo uprisutnjuje Svetoga te na taj način postajemo novostvori, a naš život postaje onaj kojim se popravlja Crkva“, rekao je braći fra Andrija.

„U Kristovoj se ljubavi ostaje samo ako mu se dopusti da nas pobijedi. Tamo gdje sam slomljen poslušnošću Riječi, tamo sam ozdravljen“, obrazložio je propovjednik, osvrnuvši se na dar krštenja na kojeg se vežu zavjeti. „Draga mlada braćo, moja je želja da Gospodin bude uvijek tamo gdje ste vi, a da se i vi jasno i odlučno opredijelite biti tamo gdje je Bog“, zaključio je fra Andrija.

Uslijedio je sam obred redovničkog zavjetovanja. Kroz pitanja provincijalnog ministra i potvrdne odgovore braća zavjetovanici fra Pavle Ivić i fra Samuel Azemi izrekli su svoju namjeru življenja u franjevačkom bratstvu. Nakon molitve litanija svih svetih koje je otpjevao fra Gabrijel Škibola, župnik Župe sv. Antuna iz Pule, braća su izrekla obrazac zavjetovanja.

Na kraju misnog slavlja okupljenima se obratio gvardijan Samostana sv. Frane fra Ante Kekez, koji je izrazio najprije zahvalu Bogu na tom daru. Fra Ante je prigodnim riječima zahvalio i svima drugima koji su se svojim trudom utkali u slavlje, a osobito zboru mladih iz Samostana sv. Frane i Župe Presvetog Srca Isusova koji su predvođeni Ivom Grubić predvodili pjevanje. Gvardijan je zahvalio i braći koja su prihvatila Božji zov u naše bratstvo, kao i njihovim odgojiteljima te provincijalu fra Andriji Bilokapiću istaknuvši kako je i ovo zavjetovanje veliki znak nade za našu malu provincijsku zajednicu.

U asistenciji su bili bogoslovi Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra te Hercegovačke franjevačke provincije.