SVEČANI ZAVRŠETAK JUBILEJSKE GODINE U SUBOTIČKOJ BISKUPIJI
Subotica
Uoči blagdana Bogojavljenja, 5. siječnja, svečano je obilježeno zatvaranje godine Velikog jubileja u Subotičkoj biskupiji.
Subotica, 5. 1. 2001. (IKA) – Uoči blagdana Bogojavljenja, 5. siječnja, svečano je obilježeno zatvaranje godine Velikog jubileja u Subotičkoj biskupiji. Nakon svečanog ophoda misno slavlje u subotičkoj katedrali predvodio je biskup Ivan Penzeš zajedno s dvadesetak svećenika i redovnika, zajedno s mnoštvom vjernika i predstavnika župa biskupije. U prigodnoj propovijedi biskup Penzeš se osvrnuo na značajnije događaje u godini Velikog jubileja u biskupiji, od brojnih susreta, hodočašća, euharistijskih kongresa dekanata te samog Euharistijskog kongresa Subotičke biskupije. “U ovom času zahvale za proteklu Jubilarnu godinu sjetimo se svih župa naše biskupije i pastoralnih centara, svih skupina i pojedinaca koji su doživjeli pohod Božje milosti u protekloj godini te na raznim susretima u svojim zajednicama očitovali smisao i značenje proslave Velikog jubileja. Zahvaljujemo svim gostima: kardinalu, nadbiskupima, biskupima, svećenicima, propovjednicima i tolikim znanima i neznanima koji su ugradili svoj rad i darove u navještaj i posvećivanje. Neka, dakle, naša zahvala danas bude spomen i poslanje: proslavili smo Veliki jubilej, živjeli s njim, otvorili svoja vrata Kristu Spasitelju. On, koji je isti jučer, danas i zauvijek”, poručio je na kraju propovijedi biskup Penzeš. Na kraju mise svi okupljeni su kao zahvalu otpjevali “Tebe Boga hvalimo”, a potom je subotički biskup ukratko izložio program rada u novom razdoblju te mjesne Crkve, što bi trebao biti svojevrsni nastavak Svete godine, odnosno plod milosti proslave Velikog jubileja. Istaknuvši kako se treba crpiti snaga za Duhovsko poslanje iz baštine Velikog jubileja, biskup Penzeš je poručio: “U tom smislu naša će biskupija s osobitim marom nastaviti raditi na biskupijskoj sinodi kao najvažnijoj pastoralnoj zadaci u vremenu koje nam nadolazi. Od Velikog jubileja ostaje nam osobito na srcu potreba daljnje izgradnje našega zajedništva – povezanosti pastira i naroda, naša ekumenska otvorenost i suradnja sa svim kršćanima kao i sa svim ljudima dobre volje. Jubilej nam je otvorio srca još više za rad u pastoralu obitelji, u pastoralu mladih i u djelotvornoj ljubavi prema braći. U molitve i planove nakon Jubileja treba staviti molitvu za rast i odgoj duhovnih zvanja u sjemeništu, bogoslovijama te odgoj i obrazovanje pastoralnih suradnika na našem Teološko-katehetskom institutu”.