Zagreb, (IKA)- U Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, u subotu 4. lipnja u kapelici Presvetog Srca Isusova svečano euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup metropolit splitsko-makarski Marin Barišić. Bio je to posljednji događaj u pripremi pred sam dolazak Svetog Oca.
Svečanom euharistijskom slavlju nazočili su svi biskupi Hrvatske biskupske konferencije kao i biskupi iz BiH te brojni biskupi iz drugih zemalja. Na početku misnog slavlja nazočne je kao domaćin pozdravio mons. prof. dr. Stjepan Baloban, rektor zagrebačke bogoslovije, izrazivši osobito zadovoljstvo što misu u bogosloviji predslavi nadbiskup Barišić koji je i Predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i zvanja. Uz brojne biskupe, odgojitelje i duhovnika Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa na čelu s ocem rektorom te same zagrebačke bogoslove slavlju su nazočili i brojni gosti svećenici koji su ovih dana smješteni u bogoslovnom sjemeništu na Kaptolu.
Nadbiskup Barišić na samom početku slavlja uputio je riječi čestitke biskupima Vladi Košiću i Valteru Županu, biskupima iz Siska i Krka u čijim se biskupijama danas posebno slavi blagdan sv. Kvirina. U homiliji nadbiskup Barišić se osvrnuo na “Djela apostolska u kojima je poseban naglasak na sv. Petru i Pavlu koje možemo prepoznati u liku Svetog Oca koji nam dolazi”. Biskupima, svećenicima i bogoslovima posebno je istaknuo potrebu da po uzoru na apostolske prvake, a danas i po uzoru pape Benedikta, Krista treba tumačiti i svjedočiti te niti jednu od tih dviju dimenzija se ne smije niti zanemariti niti prenaglasiti. Na koncu je izrazio želju da ove “povijesne dane” svi dožive kao “duhovne vježbe koje će voditi upravo Petar i Pavao” koje je potrebno prepoznavati u liku i djelu Svetog Oca.
Na samom kraju euharistijskog slavlja nadbiskup se posebno obratio bogoslovima rekavši im da oni “čitanjem svetopisamskih tekstova, studiranjem te odgojem trebaju čim bolje upoznavati ime Kristovo kako bi ga naviještali više životom nego riječju”, nadodavši kako papa dolazi s istim poslanjem i u istoj ulozi kao Pavao nekada “da učvrsti Crkvu” (u Hrvata). Svima je poželio i posebno posvijestio potrebu da u sebi iznjedre ohrabrenje, osjećaje zanosa i ponosa da smo ovih dana na osobit način “zajedno u Kristu” i da “Krist svojom ljubavlju koju stavlja u naša srca – nas želi za svoje suradnike”.