Osijek, (IKA) – U povodu 140. obljetnice Strossmayerova glasovita ekumenskog govora na Prvom vatikanskom saboru (22. ožujka 1870 – 22. ožujka 2010.) na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku održano je 22. ožujka svečano imenovanje Dvorane Josipa Jurja Strossmayera. Na svečanosti su sudjelovali akademik povjesničar i strossmayerovac Franjo Šanjek i bivši rektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku prof. emeritus Stanislav Marjanović, urednici najrelevantnijih zbornika sa znanstvenih simpozija organiziranih u povodu nedavnih Strossmayerovih obljetnica. Uvodničari su bili rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku prof. dr. Peter Kuzmič i profesor i povjesničar filozofije i mirovni aktivist iz Osijeka Jaroslav Pecnik. Na svečanosti su nazočili predstavnici županijske i gradske vlasti, akademske zajednice, civilnog društva i vjerskih zajednica te građani grada Osijeka koji su željeli čuti o uvaženom Osječaninu velikoga duha.
Događaj otvorenja Dvorane J. J. Strossmayera počeo je kratkom prezentacijom filmskog uratka o J. J. Strossmayeru agencije Ypsilon u sklopu njihova projekta www.essekeri.hr. Slijedila je uvodna riječ dr. Kuzmiča koji je istaknuo veličinu ekumenskoga duha, intelektualnu snagu i blistavu erudiciju “najvećeg Hrvata 19. stoljeća i najvećeg Essekera svih vremena, ali i najprepoznatljivijeg našeg Europljanina svog vremena”. Otvorenje Dvorane J. J. Strossmayera na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku je, kako je rekao, “mali znak velikog uvažavanja proročkog utjecaja i djelovanja Strossmayerovih zalaganja za jedinstvo kršćanskih Crkava i njegovu najglasovitiju koncilsku obranu protestanata, njihove vjere i prava” a vezano je za glasoviti četvrti govor J. J. Strossmayera od 22. ožujka 1870. godine u kojemu je izjavio “da među protestantima pozna istinske sljedbenike Isusa Krista”, sažimajući stav akademika Dubravka Jelčića.
Akademik Franjo Šanjek priredio je nazočnima bogato i zanimljivo povijesno putovanje s J. J. Strossmayerom koje je istaknulo njegovo značenje danas ali i ideju o velikanu kao “istinskom preteči modernih ekumenskih traženja puta k jedinstvenom, otvorenom dijalogu i nalaženju elemenata koji teže slozi i suradnji u različitostima, ne opterećujući se stoljetnim naslagama nerazumijevanja i suprotstavljanja”. Šanjek je tako istaknuo da Strossmayer nije toliko kontroverzan koliko “jedinstvena pojava u hrvatskoj politici i kulturi 19. stoljeća”, “erudit i teolog, političar i neustrašivi narodni tribun, inicijator i pokrovitelj najznačajnijih nacionalnih kulturno-prosvjetnih i znanstvenih projekata u modernoj hrvatskoj povijesti” te “jedan od graditelja moderne Hrvatske, poštovan daleko izvan njezinih granica”.
Na te se teze nadovezao prof. emeritus Stanislav Marjanović, koji je svoje izlaganje, na njemu specifičan pjesničko-povijesni način, počeo sudbonosnim imenovanjem J. J. Strossmayera đakovačko-srijemskim biskupom od cara Franje Josipa I. na prijedlog Ministarskog savjeta i bana Josipa Jelačića. “To je carevo imenovanje potom i Strossmayerova konsekracija u Beču za bosanskoga ili đakovačkoga i srijemskog biskupa, bilo, po njemu, jedini dobitak i nagrada Hrvatskoj za Jelačićevo spašavanje Austrijske Carevine u godinama bečke i mađarske revolucije 1848. i 1849. Ujedno, u tom je naimenovanju viđen i početak izrastanja Strossmayera kao povijesne ličnosti nacionalne Crkve, politike i kulture, označene takvom i od tadašnjih predvodnika hrvatskog naroda, Ljudevita Gaja i Josipa Jelačića, velikih Strossmayerovih uzora.”
Svečanost je izlaganjem obogatio i Jaroslav Pecnik, koji je istaknuo da je Milan Grlović u “Albumu zaslužnih Hrvata IX. stoljeća” još 1900. dalekosežno zaključio: “Mnogo će Drave proteći dok se bude moglo i o Strossmayeru mirno, stvarno i pravedno pisati”. Pecnik je istaknuo ulogu biskupa u zagovaranju “autonomije znanosti i slobodu savjesti; uporno i dosljedno je ustrajao na jedinstvu kršćana (pomirenju s pravoslavnim Istokom i dijalogu s protestantima); promovirao je ekumenizam i zalagao se za razumijevanje među narodima (posebice za vjersko i kulturalno povezivanje bliskih južnoslavenskih naroda) i uvažavanje različitosti”.
Događaj je završio svečanim otkrivanjem portreta J. J. Strossmayera u Dvorani koja nosi njegovo ime, te ploče s njegovim imenom na ulazu Dvorane.