Svečano proslavljen 553. rođendan Marka Marulića

Split, (IKA) – U predvorju Muzeja grada Splita, u Paplićevoj palači u kojoj je Marko Marulić, otac hrvatske književnosti i najpoznatiji Splićanin svih vremena boravio s prijateljima, prigodno je u ponedjeljak navečer, 18. kolovoza proslavljena 553. obljetnica njegova rođenja. Rođendansko slavlje i sjećanja na Marka Marulića Marula, hrvatskog pjesnika i katoličkog humanistu, kojega su još za njegova života čitali pape, kraljevi, banovi i pučani, priredio je Književni krug Split i Marulianum Centar za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkog kruga.
Zajedničko okupljanje i obilježavanje obljetnice rođenja književnika Marula traje već četvrtu godinu. Rođendanske čestitke i zdravice tom su prigodom izrekli akademik Tonko Maroević, mr. Bratislav Lučin i mr. Branko Jozić. A slavljeniku u čast predstavljene su i tri Marulićeve pjesme, pod naslovom Tri remek-djela Marulićeve latinske muze, vrstan prijevod 365 stihova, autora Bratislava Lučina, popraćen uvodnim studijama. Zasigurno riječ je o nedvojbeno među najboljim ostvarenjima Marulićeve latinske Muze, koje su u mnogo čemu znakovite za Marulićevu duhovnost. Znakovite su ne samo po sadržaju nego i po vrhunskoj pjesničkoj vrsnoći, vrhunskoj ne samo u okviru hrvatskoga latinizma, nego i u prostoru europskog humanizma, rečeno je pri predstavljanju za tu prigodu posebnog otiska iz časopisa Mogućnosti, br. 4/6, 2003. Riječ je o pjesničkom triptihu, pjesmama koje su naslovljene Himan Bogu; Pjesma o pouci Gospodina našega Isusa Krista koji visi na križu. Kršćanin pita, Krist odgovara i Blaženoj Djevici.

Prva pjesma Himan Bogu slavi Boga Oca, stvaranje svijeta i čovjeka, pjeva dakle o početku svekolike kozmičke i ljudske povijesti. Humanistički značaj pjesme očituje se u doista himničkom slavljenju Boga, svijeta i čovjeka, koje doseže gotovo ekstatičan zanos. Čitav opis čina kreacije, Božja naklonost svemu stvorenom, obilje prirodnih darova i ljepota, skladan život i rad čovjeka na zemlji. Ali i predodređenosti ljudskoga roda za velika, dalekosežna djela – sve je u pjesmi prožeto divljenjem i optimizmom.
Pjesma o pouci Gospodina našega Isusa Krista koji visi na križu oprečna je tvorevina u odnosu na Himan, kako tonom i sadržajem, tako i dosadašnjom recepcijskom sudbinom. Naime, Pjesma o pouci redovito se ističe kao najviše objavljivano Marulićevo djelo u povijesti. Kompozicijski pjesma se otvara razgovorom kršćana, koji pita o uzrocima i pojedinostima raspeća, i Krista, koji tumači alegorijsko značenje prizora. U drugom, pak, Kristovu monologu najprije se opisuju paklene muke onih koji se za života bijahu prepustili grijesima, da bi se zatim pjesma razvila u potresni prikaz sudnjega dana i kraja svijeta. Završni dio kratka je i izravna pobudnica na obraćanje, s opomenom o prolaznosti i pozivom da se odabere valjan, spasonosni način života. A treća je mala posebnost, riječ je o Marulićevu prepjevu jedne Petrarcine kancone posvećene Blaženoj Djevici, kancone koja se nalazi na posljednjem mjestu u glasovitom kanconijeru. Tu je Petrarcinu pjesmu s talijanskog na latinski prvi prepjevao Marko Marulić, pa mu i po tome pripada jedno od brojnih prvenstava. Time je, istaknuo je Bratislav Lučin, Marulić ostvario neobični spoj i jezičnih dodira, ali i autorskog udjela u tom prepjevu. Pjesme su istina rijetki proizvodi ne samo Marulićeva pera. Uistinu, uznesenost himna Bogu je dosegla vrhunac napregnutosti u čitavom Marulićevu opusu. Meditativnost patnje Kristove u toj pjesmi o Kristu razapetom na križu, a osobnost privatne osobne molitve, skrušene želje za spas je u Marulića potpuno suživljena s Petrarcinim osjećajem, kazao je Lučin. Prijevod je, uz akademika Maroevića i autora Lučina, svojom interpretacijom predstavio i dramski umjetnik HNK Split Josip Zovko. A na kraju radnog dijela već tradicionalno za sve nazočne priređen je prigodni domjenak s rođendanskom tortom.