Banja Luka, (IKA/TABB) – 120. obljetnica rođenja blaženog Ivana Merza svečano je obilježena u petak 16. prosinca koncelebriranim misnim slavljem koje je u banjolučkoj katedrali predvodio banjolučki biskup Franjo Komarica uz koncelebraciju pomoćnog biskupa Marka Semrena, o. Božidara Nagya, postulatora kauze blaženog Ivana Merza i više drugih svećenika.
Biskup Komarica u propovijedi je podsjetio na neke osnovne podatke o životnom ambijentu u kojem se rodio blaženik. Prisjetio se i obilježavanja ovog dana u banjolučkoj katedrali još iz 80-tih godina prošlog stoljeća, zatim svojih razgovora s papom Ivanom Pavlom II. na sinodi o laicima, te o nezaboravnom danu za cijelu Banju Luku, osobito za katolički laikat, proglašenje Ivana Merza blaženim 2003. godine. Zahvalio je posebno i nazočnom postulatoru kauze o. Božidaru Nagyju, te svima onima, koji pridonose štovanju blaženika. Preporučio je svim nazočnima da se u svojim potrebama utječu njegovu zagovoru.
Nakon misnog slavlja u prostorijama Ordinarijata Banjolučke biskupije organizirano je predstavljanje zbirke pjesama o blaženom Ivanu Merzu – „Apostol Kristov” autora braće Domagoja i Krešimira Jakumetovića iz Vukovara. Zbirku su predstavljali o. Božidar Nagy, braća Jakumetović uz moderiranje mons. Ivice Božinovića, ravnatelja KŠC „Bl. Ivan Merz” u Banjoj Luci.
O. Nagy istaknuo je kako je knjiga „malo čudo, kako se može privući mlade ljude da ostave trag o svetosti blaženog Ivana Merza”. Rekao je da se „glas o njegovoj svetosti širi cijelim svijetom, čak i u SAD, Rusiju i na Filipine”. Prisutnima je iznio primjer liječnika iz SAD-a, koji se s blaženikom upoznao preko teksta s njegove službene stranice, te ga je život blaženika toliko dirnuo da je odlučio hodočastiti na njegov grob u Zagreb i u cijelosti financirati prijevod „Dnevnika” blaženog Ivana Merza na engleski jezik. Dodao je kako je „to prva zbirka pjesama u čast blaženog Ivana Merza, koje su postupno nastajale od 2009. do ove godine (2016.) i to za određene datume vezane uz blaženika”. Po tri su pjesme pisane svake godine. Jedna za 10. svibnja – obljetnicu njegove smrti, druga 23. lipnja – na obljetnicu njegova proglašenja blaženim, i jedna za obljetnicu njegova rođenja. Ukupno oko 60 pjesama.
Osim pjesama knjiga sadrži i brojne priloge kojima su autori željeli objasniti i ilustrirati što ih je nadahnulo u liku blaženog Merza. Autori su istaknuli kako ih s Merzom povezuje puno zajedničkog. Istaknuli su kako su i sami prošli „Križni put” bježeći iz Vukovara, no čitajući o blaženiku shvatili su kako je cijeli život samo priprava za onaj život. Upoznali su kroz lik blaženika mnogo dobrih i vjernih prijatelja. Želja im je približiti drugima sve ono što je njih približilo blaženom Ivanu, kako bi i drugi po njemu osjetili prisutnost, ljubav i blizinu Božju.
Biskup je autorima zbirke pjesama zahvalio na njihovu jedinstvenom svjedočanstvu. Potaknuo je i domaće, nazočne da se ugledaju u braću Jakumetoviće, te i sami budu još osvjedočeniji štovatelji najvećeg člana Banjolučke biskupije.
Večer su uveličali i dječji zbor pod vodstvom prof. Blaženke Lukende, pjevajući prigodne pjesme u čast blaženog Ivana Merza, te učenica KŠC „bl. Ivan Merz” Monika Milojković i bogoslov Tomislav Šimunović, koji su recitirali nekoliko pjesama iz same Zbirke koja je predstavljana.
Braća blizanci Krešimir i Domagoj Jakumetović rođeni su 10. studenoga 1980. g. u Vukovaru. U rodnom gradu završili su 4. razred osnovne škole. Godine 1991. napuštaju opkoljeni Vukovar preko tzv. kukuruznog puta na Lušcu odlazeći u progonstvo. Sljedeća četiri razreda osnovne škole završavaju u Sloveniji, u Kranjskoj Gori. U ljeto 1995. g. vraćaju se u Republiku Hrvatsku i nastanjuju u Rijeci, gdje upisuju srednju Građevinsku tehničku školu. Zimi 1996. odlaze u Otok, mjesto nedaleko od Vinkovaca, te nastavljaju srednju Građevinsku tehničku školu. Tijekom ljeta 1996. sele se u Vinkovce. Srednjoškolsko obrazovanje završavaju u Vinkovcima. Godine 1999. put ih vodi na studij građevinarstva u Osijek u kojem isti i završavaju stječući zvanje diplomiranih inženjera građevinarstva. U jesen 2006. zapošljavaju se u Vukovaru na poslovima prostornoga i komunalnog uređenja, graditeljstva te obnove grada Vukovara i Vukovarsko-srijemske županije. Zanimajući se za produbljivanje znanja i iskustva kršćanske duhovnosti, sredinom 2015. završavaju dvogodišnju Školu za župne suradnike pri Nadbiskupijskom pastoralnom centru Đakovačko-osječke nadbiskupije stječući zvanje župnih suradnika za animiranje molitvenih slavlja i susreta u župi.