Osijek, (IKA) – Vrijeme u kojemu živimo svjedoči o sve većem broju starijih i nemoćnih građana u općoj populaciji. Broj osoba starijih od 65 godina stalno se povećava, a u društvu gdje je doprinos pojedinaca postao mjerilo uspješnosti, stariji postaju svojevrsni teret. Svjesni toga da samo zadovoljan i zbrinut pojedinac može pridonijeti općem boljitku u vlastitom okruženju, poželjeli smo nešto promijeniti, rekla je Marija Šešo, predsjednica Katoličke udruge za pomoć starijim i nemoćnim osobama “Veronikin rubac” u Osijeku, otvarajući 27. veljače svečanu i radnu desetu izvještajnu skupštinu Udruge. U sjedištu Udruge u Franjevačkom samostanu sv. Križa u Tvrđi goste i članstvo pozdravila je predsjednica te je “za bivše, sadašnje i buduće članove i sve korisnike” molitvu predvodio fra Zoltan Dukai, duhovnik Udruge, zaželjevši članstvu da ostane neumorno u činjenju dobra. “Veronikin rubac” tijekom 2016. godine za 134 korisnika odradio je 2470 volonterskih sati. “Znamo, a u to nas uvjeravaju svi koji se bave ovom problematikom, starost je faza života, nije bolest, ali pojedinci sa starenjem imaju sve veća ograničenja, posebice u fizičkim aktivnostima. Umirovljenička primanja jedva su za preživljavanje, a zbog nekih dvadesetak kuna brojne osobe odvojene su od društvene skrbi. U Osječko-baranjskoj županiji udio starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu (popisu iz 2011.) iznosi 17,2 posto što govori o izrazitom starenju stanovništva. Zbog njih Katolička udruga „Veronikin rubac” postoji u Osijeku deset godina, od prosinca 2006. Trenutačno 67 članova brine za 134 starije i nemoćne osobe. Prošle godine napustilo nas je 12 naših štićenika. U sveukupnoj evidenciji upisano je 306 korisnika te iz broja o kojima sada skrbimo proizlazi da je registar preminulih sve deblji”, rekla je Šešo u izvješću, napominjući kako u radu svi volonteri prolaze kroz stalnu edukaciju. “Svi problemi posebice oni vezani uz zbrinjavanje naših korisnika su brojni i o njima međusobno razgovaramo, pronalazimo rješenje kroz institucije sustava, a budući je on trom to premošćujemo brzim uključivanjem. Kada osoba u potrebi nazove Udrugu ili nas obavijesti putem susjeda, liječnika obiteljske medicine, socijalnog radnika ili patronažne sestre, pokušavamo riješiti problem. Ako zbog nekog razloga, a nažalost u pravilu je prepreka imovinski cenzus, nismo u mogućnosti riješiti problem kroz društveni sustav, tada uskaču volonteri „Veronikina rupca”. Svjesni smo da ne možemo otkloniti, ali možemo umanjiti samoću, beznađe, bespomoćnost i pokušati osobi biti bližnji”, pojasnila je predsjednica i utemeljiteljica „Veronikina rupca”. Najviše sati utrošeno je za: pomoć pri obavljanju osobne higijene korisnika (337), posjete i druženja, veliko spremanje, kuhanje i druženje s korisnikom, nabavu potrepština za kućanstvo i lijekova, šišanje, telefonsku podršku korisnicima (730 poziva), vožnje liječniku specijalistu i liječniku obiteljske medicine, naručivanje za bolničke pretrage, za razgovore i druženje u ustanovi, vožnje na svetu misu, za promjenu vode u aparatu za kisik, šetnje s korisnikom, za manje kućne popravke, plaćanje režija, pranje rublja, posjete groblju, ostvarivanje prava iz zdravstva i socijalne skrbi, za dežurstva u Udruzi…
Skupštinu su pjesmom otvorili mladi framaši iz Tvrđe, a radnom dijelu predsjedala je Katica Štark, uvodno ističući kako je “čovjek u potrebi cilj volonterskog djelovanja Udruge koje je potaknuto Evanđeljem”. Šešo je prije izvješća o radu pozdravila skup, posebno goste: mons. dr. Vladimira Dugalića koji je volontere pozdravio u osobno i uime đakovačko-osječkoga nadbiskupa Đure Hranića; Šteficu Čučak, predsjednicu Humanitarne udruge „Rijeka ljubavi”; Ivku Kaurinović, ravnateljicu Centra za socijalnu skrb; Željku Panjaković, predstavnicu Osječko-baranjske županije; te fra Slavka Milića, gvardijana Franjevačkog samostana sv. Križa. Financijsko izvješće predočila je Vera Szilner, o planovima u 2017. govorila je Stana Košćak, članica Upravnog odbora, a Katica Đeri uime Nadzornog odbora potvrdila je vrsnost rada. Szilner je pojasnila da u financijskom izvješću o prihodima Udruge u 2016. stoji 1708 kuna prihoda „Skupštine Županije” te je riječ o naknadama za rad u županijskom Savjetu koje je Šešo, kao i svake godine, darivala za rad „Veronikina rupca”. Istaknuta je zahvala građanima za priloge (7900 kuna) koje su darovali: Nada Prlić (dugogodišnja najveća darivateljica), Iva Babić, Marija Slabak, Ivo Krušlin, Mato Vlainić, Ivan Milanović, Janja Divić, Ivanka Biljan, Damir Biljan i Vladimir Mikrut. Projekt udruge sa 6000 kuna pratila je Osječko-baranjska županija, a od članarine je skupljeno 3520 kuna, dok su rashodi iznosili 13.350 kuna. Skupština je zaključena uručenjem zahvala za podršku „Veronikinu rupcu” tijekom 10 godina. „U domovima naših korisnika imamo 13 bolesničkih postelja, hodalice na kotače, prenosive zahode, toaletne stolice, invalidska kolica, obične hodalice i antidekubitalne madrace. Nabavili smo ih zahvaljujući sredstvima Županije i Grada. Jedni pomažu radom, drugi potporom, mnogi molitvom, a među njima je fra Petar Lubina iz Splita, urednik “Marije”, koji je članstvu održao duhovnu obnovu na hodočašću prije dvije godine. Sada je svakomu članu poslao primjerke Vjerskog lista za Marijine štovatelje “Marija” za ožujak, a u njemu piše o 10 godina “Veronikina rupca” u Osijeku”, rekla Marija Šešo te naposljetku preporučila tribine o socijalnom nauku Crkve “na kojima kroz dokumente možemo upoznati osnove socijalnog djelovanja Crkve kao institucije i laika koji nauk moraju primjenjivati u svakodnevnici na korist pojedinaca i društva”.