Hvar, (IKA) – U prostoru samostana benediktinki u Hvaru, odnosno u Muzeju Hanibala Lucića, 10. kolovoza održana je prigodna svečanost na kojoj je ministar kulture Božo Biškupić predao hvarskim benediktankama povelju kojom se potvrđuje da je čipka od agave koju izrađuju hvarske koludrice upisana na UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske baštine. Nazočne je uime grada pozdravio gradonačelnik Pjerino Bebić, a potom je uručujući časnoj majci UNESCOV dokument ministar Biškupić istaknuo značaj hrvatske kulturne baštine i pritom izrazio ponos da Hrvatska, premda brojem žitelja mala zemlja, ima veliki broj vrijednosti nematerijalne i materijalne baštine upisanih na UNESCO-vu listu. Časna majka Metilda Oreč je istaknula da bitna djelatnost časnih sestara nije izrađivanje čipaka, već održavanje duhovne veze čovjeka s Bogom, bez koje bi čovječanstvo bilo izgubljeno u životu bez nade. Naravno da nam je drago što je svijet prepoznao vrijednost naših čipki od agave, ali mi smo svjesne koje su istinske vrijednosti našeg poslanja i djelatnosti. Molitvom i radom prema uputama sv. Benedikta nastojimo promicati duhovnost za dobro svijeta, kojemu je danas duhovna hrana potrebna kao svagdašnji kruh, zaključila je časna majka.
Nazočnima se obratio i hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk, koji je također naglasio duhovni značaj rada hvarskih benediktinki te istaknuo da se svijet s pravom divi njihovim prekrasnim čipkama, ali njihov rad bez vjere ne bi imao posebnu vrijednost. Duhovni i kulturni rad hvarskih koludrica temelji se na molitvi i pobožnosti, što je dobar spoj duhovnosti i kulture te je izvrstan putokaz za kulturni turizam, kojemu se nažalost ne posvećuje dovoljno pozornosti, upozorio je biskup Štambuk.
Osim hvarske čipke, na reprezentativnu UNESCO-vu listu upisana je i glasovita hvarska procesija “Za križem” i Starigradski ager i time je otok Hvar, teritorijalno nevelik prostor, postao jedinstven u svijetu po broju duhovnih i kulturnih vrijednosti upisanih na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Uspjeh hvarske čipke iznimno je svjedočanstvo kako ponizna samozatajnost sestara benediktinki, premda “skrivenih” među samostanskim zidovima, može biti zapažena i prepoznata u svijetu, budući da su njihova djela plodovi iskrene i proživljene duhovnosti, koja je vrjednija od svega materijalnog. Njihove su čipke od agavinih niti toliko prožete duhovnošću da se čine kao “duhovni proizvodi”, jer ljepotom i nježnom krhkošću djeluju poput “bijelih pjesama”, satkanih od čiste svjetlosti.