Zadar, (IKA) – U čast “Bezgrešne” u srijedu 7. prosinca u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru sjemeništarci su izveli scensko-glazbeni prikaz “Spomenar Božjeg sjemena” autora Ante Mateljana i Stanislava Wielinskog, u režiji Milene Dundov. Predstava prikazuje istaknute trenutke života zadarske Crkve po različitim karizmama u njenoj dugoj povijesti. Sjemeništarci su uprizorili spomen na osnivanje prvog hrvatskog sveučilišta, zadarskog, koje su 1396. g. utemeljili dominikanci, dolazak pape Aleksandra III. u Zadar u 12. st. i pape Ivana Pavla II. devet stoljeća poslije. Istaknuta je redovita uporaba narodnog, hrvatskog jezika u liturgiji, a prikazan je i život Crkve izvan gradske jezgre, na selu. U susretu mladih sa župnikom razgovaralo se o Kristovu pozivu osobi i načinu njegova prepoznavanja. Tekst je obogaćen glazbenim ulomcima Zbora sjemeništaraca u klavirskoj pratnji Josipa Vidasa. Pripovjedač je bio Šime Žilić, koji je “dječaka” Branimira Matešića vodio kroz razdoblja bogate zadarske crkvene baštine, “da se ne zaboravi”. “Ostavljeno nam je svjedočanstvo o tome tko smo, što smo i što nam je činiti”, istaknuo je pripovjedač, dodavši da su naši preci njegovali i pazili sjeme Božjeg poziva u vjernosti Crkvi i narodu. Na kraju predstave dječak je pročitao pjesmu “Cvijet na raskrižju”, u kojoj je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa opisao svoj svećenički poziv kojeg je osjetio u osnovnoj školi. Zaključni prizor je scena u kojoj “dječak” izražava nadbiskupu želju da i on želi ići u Sjemenište.

Nazočne je pozdravio rektor Sjemeništa don Marinko Duvnjak, rekavši da se predstavom htjela prikazati bogata i plodonosna prisutnost Kristova evanđelja u Zadarskoj nadbiskupiji. “Gledajući u prošlost preko sadašnjosti, želimo se zagledati u budućnost puni nade u snagu Božjeg sjemena koje je ovdje posijano prije mnogo stoljeća i koje smo pozvani i danas sijati”, rekao je rektor Duvnjak, čestitajući ujedno umirovljenom zadarskom nadbiskupu Marijanu Oblaku 86. rođendan, koji slavi na blagdan Bezgrešne. Nadbiskup Prenđa istaknuo je dvije poruke scenskog djela: naši su kršćanski i hrvatski korijeni duboki, svaka je karizma gradila povijest i ostavljala joj dio baštine svojstvene sebi i vremenu u kojem je živjela. Poželio je da Sjemenište i dalje bude rasadnik zvanja u tkanju niti duha, kulture i znanja, razvijajući u mladima klice budućih navjestitelja i pastira.