Sarajevo, 16. 4. 1998. (IKA/KTA) – Svećenici koji žive i djeluju u vrhbosanskoj nadbiskupiji okupili su se na poziv sarajevskoga nadbiskupa kardinala Vinka Puljića 15. travnja na “Emaus” – svoj uskrsni sabor.
Sabor o temi “Napori, stanje, poticaji i perspektive povratka katolika u nadbiskupiji” održan je u zgradi Vrhbosanske teologije. Okupljeni svećenici raspravljali su o problemima povratka na područje sarajevske nadbiskupije koje se nalazi najvećim dijelom pod bošnjačkom vlašću, te jednim dijelom pod srpskom i hrvatskom. Na početku skupa sudionike je pozdravio papin izaslanik na obilježavanju prve godišnjice posjeta pape Ivana Pavla II. Sarajevu nadbiskup Agostino Marchetto. On je podsjetio na Papino obećanje: “S vama smo i sve ćemo više biti s vama”, te potaknuo na svećeničko djelovanje u poratnim prilikama koje treba biti temeljno na istini, pravdi, ljubavi i slobodni. Kardinal Puljić u uvodnome izlaganju izvijestio je o stanju u nadbiskupiji te iznio prijedloge svećenika na temelju osobnih razgovora koje je s njima vodio. Istaknuo je kako oni žele više svećeničke solidarnosti u pastoralnom djelovanju, a one koji su doživjeli osobne teškoće zamolio je da ne podliježu obranaštvu kojim će otežavati življenje i djelovanje u Bosni i Hercegovini za ostale svećenike i vjernike.
Predstavnici pet dobrotvornih ustanova izvijestili su što čine i mogu činiti za prognanike koje se vračaju ili se žele vratiti. Don Pavo Šekerija je govorio o nadbiskupijskom uredu za partnerstvo župa, don Stipo Knežević o Caritasu vrhbosanske nadbiskupije, don Ante Jelić o Hrvatskome katoličkom dobrotvornom društvu, fra Pavo Obrdalj o Kurhu sv. Atne te don Nikola Lovrić o kreditnim linijama koje inozemni darovatelji upućuju preko Gospodarske banke u Sarajevu.
Nazočni dekani izvijestili su o povratku prognanih Hrvata katolika u njihove domove i župe. Sarajevski dekan Dominko Bilić upozorio je na nastavak iseljavanja Hrvata katolika iz sarajevskih župa te obavijestio o slučaju nekoliko vlastitih župljana kojima su Bošnjačke vlasti nedavno uselile u njihove stanove stanare Bošnjake. Kod jednoga dijela hrvatskih prognanika, koji žive u bošnjačkim kućama, nedostaje motivacije za povratak u vlastite domove, u isto vrijeme, prema opažanju svećenike, bošnjačke obitelji marljivo čiste svoje posjede i popravljaju domove. Izvjestitelji su izrazili čuđenje što neke katoličke dobrotvorne ustanove iz inozemstva popravljaju kuće po načelu “pola bošnjačkih, pola hrvatskih”, ne vodeći računa o tome koliko je čijih kuća bilo porušeno ili oštećeno u pojedinom kraju.
Prognanici koji su se vratili ili bi željeli što prije uči u svoje domove, ne nalaze posla i ne vide potrebnu sigurnost za budućnost svoje djece. Svećenici primjećuju da domaći političari i predstavnici međunarodnih ustanova mnogo govore o pravu na povratak, ali ne čine dovoljno da svoje riječi provedu u djelo. Za područje vrhbosanske nadbiskupije pod vlašću Republike Srpske svećenici pokušavaju organizirati pohod na groblje i ruševine župnih crkava, ali o organiziranom povratku obitelji još nema ni govora. Sudionici uskrsnoga sabora mole domaće i inozemne dobrotvorne ustanove da koordiniraju pomoć oko popravljanja obiteljskih kuća i otvaranja male privrede. Svećenici koji djeluju u vrhbosanskoj nadbiskupiji, premda su svjesni da Hrvatima katolicima koji su ostali u Bosni ili se u nju vraćaju ne mogu pružiti gospodarsku ili političku sigurnost, čvrsto vjeruju da se hrvatska i katolička prava najbolje brane povratkom i ostankom u Bosni. Zato, unatoč svim dosadašnjim teškoćama žele svoju uskrsnu nadu prenijeti na vjernike kojima s radošću služe kao pastiri, ističe se u priopćenju sa skupa, koje prenosi Katolička tiskovna agencija BK Bosne i Hercegovine.