Petrinja, (IKA) – Hodočašće svećenika Zagrebačke nadbiskupije završilo je misom u župnoj crkvi Sv. Lovre u Petrinji. “Na mjestu gdje sada stojimo, pod predivnim svodom koji nas podsjeća na krasotu i čistoću neba, pred petnaestak godina stajalo je zgarište na kojemu oganj mržnje i zla nije bio ostavio ni kamena na kamenu. Što nije bilo uništeno plamenom, razrušila je ruka razorne mržnje. No, to je samo najsvježija rana na tijelu ove drevne crkve i ovoga vjernoga petrinjskoga puka i cijele Banovine”, rekao je u homiliji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić dodavši da je sličnu sudbinu rušenja crkava i ostavljanja domova ovaj kraj proživljavao i u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća. Prokomentirao je pritom da zlo, koliko god dugo vuklo svoj trag i koliko god bilo snažno, nikada ne slavi konačnu pobjedu.
Ističući da samo pamćenje koje je pročišćeno oslobađajućom Istinom, može oprostiti, započeti novi život i iznova graditi povjerenje i zajedništvo među ljudima, kardinal je poručio da je zato istina o ubojstvima, o razaranju, o mržnji, o ničim izazvanom progonstvu i nametnutom siromaštvu u napuštenosti i osamljenosti, u kršćanskom gledanju samo jedno lice zbilje života. Istina, hranjena ljubavlju, na kršćaninu pokazuje i svoje drugo lice – lice koje s neugaslom nadom nosi ljubav koja sve pobjeđuje, pojasnio je.
Istaknuo je da biti oslobođen od snage zla u situacijama kad nas zlo pogodi kroz nepravdu, kroz trpljenje, kroz progonstvo, kroz ugrozu života – znači biti obdaren evanđeoskom “ludošću križa” koja objavljuje Istinu ljubavi.
“Osjećamo danas kako je ovdje bila životna i snažna Božja riječ koja je stoljećima hranila vjerni petrinjski puk. Osjećamo kako su bile snažne i pune pouzdanja riječi moliteljâ, kako su bile snažne riječi svećenikâ i pastirâ koji su ovaj puk odgajali za ljubav koja ne pamti zlo i koja sve podnosi”, rekao je kardinal.
Podsjetio je pritom da je na Lovrenčevo 1991., samo mjesec i pol dana prije negoli će ovaj grad pasti u ruke onima koji će ga razoriti, na ovome mjestu kardinal Franjo Kuharić pred prestrašenim narodom proročkom odlučnošću govorio o snazi ljubavi koja na zlo ne uzvraća zlom. Tada je rekao: “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!”
“Ovako iskazana ljubav koja je unaprijed hrabrila ljude pogođene zlom i pripravljala ih za uzvišeni dar praštanja, kao i ljubav koja je svoju životnost pokazala u snazi povratka i novoga uzdizanja iz pepela, razlog je našega današnjega spomena i našega pohoda ovome svetom mjestu”, pojasnio je kardinal.
“Trag našega hodočašća, povezujući mjesta stradanja u Staroj Gradiški, u Jasenovcu i u Banovini, nije spomen na zlo, na mržnje i nepravdu. Kontinuitet zla koji je u ovim povijesnim događajima tako vidljiv, otkriva nam da zlo sije i raspiruje mržnju sve dok ne bude rasvijetljeno Istinom. Gdje se skrivalo i nijekalo zlo, a ubojice i nasilnike proglašavalo herojima, zlo je moglo samo rasti. U tome paradoksu zla, ono što se činilo skrivenim, buknulo je novom razornom snagom u Domovinskom ratu. No, paradoksu zla mogao se oprijeti samo paradoks kristovske ljubavi. Ljubav ništa ne skriva. Ona sve razotkriva; ne da bi prokazala zlo, nego da bi ga pobijedila i preobrazila u život obraćenja. Zato je ljubav neodvojiva od istine. Mnogi su nevini ljudi postali dragocjenom žrtvom te ljubavi i istine”, rekao je kardinal.
Obraćajući se svećenicima, kardinal je rekao da ovim hodočašćem vrše spomen, da se ne bi prepustilo bešćutnom zaboravu žrtve za volju nekakvoga čudnoga mira. “Ovdje je potrebno naglasiti: ne smije se u zaborav trpati ni povijest Domovinskog rata, ni njegove žrtve koje su cijena naše slobode. U društvu koje je sklono zaboravu i prikrivanju istine trebamo obnavljati spomen da ne bi izgubili vlastitu budućnost”, poručio je kardinal.
Istaknuo je i kako se ovdje spominju vjernih svećenika koji su desetljećima trpjeli optužbe, nasilja i progonstvo, samo zato što su bili svjedoci Istine koja ima izvor u Bogu. “Njihov zalog trpljenja i njihova vjernost u opraštanju obvezuju nas da u novim okolnostima života, kad se na nov način bezobzirno zasjenjuje istina, budemo hrabri i odlučni u naviještanju oslobađajuće Istine, Evanđelja koje izgrađuje zajedništvo u ljubavi”, rekao je kardinal.
“Koliko li smo puta i sami osjetili da priznanje istine o samome sebi, donosi oslobađajući smiraj i radost duše? Priznati istinu o sebi u ogledalu Istine koja je Bog, donosi milost oproštenja i nutarnjega mira. Koliko li je onda potrebno zalaganje za istinu i za njezino svjedočenje ondje gdje se zlo desetljećima gomilalo i gdje je svjesno ostalo prikriveno u laži i obmani? Pitamo se, komu je laž danas potrebna. Koga se može zaštititi lažju i tko to može u laži osjećati mir?”, zapitao je nadbiskup, dodavši da biti sačuvan u Božjemu imenu znači osloboditi se od neistina.