Zadar, (IKA) – “Obitelj – subjekt crkvenoga i društvenog života” bila je tema izlaganja dr. Pere Aračića na svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija održanoj 10. studenoga u dvorani sjemeništa Zmajević u Zadru. Rekolekciji je prethodilo euharistijsko klanjanje koje je u sjemenišnoj kapeli predvodio fra Tomislav Šanko. Rekolekcije u nadolazećem razdoblju tematski će biti posvećene obitelji, u animaciji za nacionalni Dan obitelji u Zagrebu sljedeće godine. Kršćanski supruzi po milosti i poslanju sakramenta ženidbe su nositelji, subjekt obiteljskog pastorala, rekao je dr. Aračić, istaknuvši da obitelj treba biti pastoralni prioritet župe. Opisao je tri načela obiteljskog pastorala: načelo subjektivnosti, kontinuiteta te trajnog poslanja i zajedništva. Obitelj ima sakramentalnu i ministerijalnu subjektivnost. Kreativna subjektivnost obitelji teološki je utemeljena u sakramentalnoj milosti ženidbe i izražava se u ministerijalnosti: supružnici snagom svoje službe nisu samo objekt pastoralne skrbi Crkve, nego su također njen aktivni subjekt u poslanju spasenja koje se izvršava njihovom riječju, djelovanjem i životom. “Služba supruga, ukoliko proizlazi iz jedinstva Kristova tijela, zahtijeva da se uskladi sa svim drugim služenjima u narodu Božjem”, rekao je dr. Aračić upitavši: kako promišljati odnos obitelji i Crkve ne kao konkurentski nego kao komplementarni i integralni; je li obiteljski doprinos zajednici samo onaj kad nešto pomaže uraditi. Polazište bi trebalo biti od činjenice sakramenta ženidbe i ostvarivanja “kućne Crkve”, istaknuo je dr. Aračić. Sakramentom ženidbe odgojno poslanje je uzdignuto na dostojanstvo i poziv službe Crkve u služenju i izgradnji njenih članova, te se ne smije smetnuti s uma da služba koju kršćanski supružnici i roditelji ispunjavaju za evanđelje ulazi u okvir cijele Crkve kao zajednice koja je evangelizirana i koja evangelizira, rekao je predavač. Ministerijalnost se širi i grana prema brojnim zadaćama koje obitelj može preuzeti u izgradnji Crkve i društva. Snagom svoje ministerijalnosti supruzi su suodgovorni i nisu samo suradnici u okviru crkvenog djelovanja. “Poslanje supruga nije konkurencija djelovanju zaređenih službenika, ali se ne može razumjeti ukoliko nije u odnosu s djelovanjem zaređenih službenika jer supruzi i svećenici primaju dva sakramenta koji izgrađuju Crkvu pa su na neki način komplementarni: krst i sveti red, krst i sveta ženidba. Potrebna je puna integracija crkvene zajednice i kućne Crkve, međusobno uvažavanje i nadopuna, da ne bude ‘podjela’ između Crkve i kućne Crkve”, poručio je dr. Aračić, upozorivši na deficit u ulaganju u obitelji kad je riječ o crkvenom djelovanju. Obitelj kao crkveni subjekt odnosno kao pastoralni djelatnik zahtijeva da zajednica ucijepi sve obitelji koje su prožete vjerom i u svom domu žive iskustvo kućne Crkve. “Još uvijek je prisutno shvaćanje crkvene zajednice koja se poistovjećuje sa zidovima crkve i s onima koji stalno borave u župnim prostorijama. Potrebno je da se zajednica više identificira s obiteljima koje čine njenu životnu potku, da svoje pastoralno djelovanje razvija s obiteljima i po obiteljima te da obitelj prizna kao primarni subjekt evangelizacije i svjedočenja evanđelja u svijetu”, istaknuo je dr. Aračić, poželjevši optimizam u bračno obiteljskoj “pastoralnoj depresiji”. U župama bi bilo bitno postići ostvarivanje subjektnosti obitelji, da počnu neposredno sudjelovati u promišljanju stanja obitelji i stvaranja župe kao zajednice prijateljski otvorene i raspoložene za obitelji, rekao je predavač. Istaknuo je potrebu nametanja posebne teme za konkretno crkveno življenje, a to je odnos svetog reda i ženidbe: njihovih specifičnosti, suradnje, koliko se očekuje i koliko se ulaže u njihovu trajnu formaciju.