Zadar, (IKA) – Svećenička rekolekcija zadarskog prezbiterija na temu “Biskup i prezbiterij u poslanju svoje Crkve” održana je 10. listopada u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru. Tradicionalno na listopadskoj rekolekciji zadarski nadbiskup naznači godišnju pastoralnu temu, ove godine je to tema župne kateheze, te je nadbiskup Ivan Prenđa izložio osvrt i na nedavno održani 31. Katehetski dan Zadarske nadbiskupije. Na tom je susretu nadbiskup Prenđa svećenicima iznio promišljanja biblijske, teološke i ekleziološke naravi koje uvijek vrijede u Crkvi, jer izviru iz naravi i poslanja Crkve. No, potaknuo je svećenstvo na razmišljanje i raspravu o pitanjima o kojima je potrebno uvijek govoriti, a to su njihova zauzetost, metode rada, način govora, ljudskog i svećeničkog zajedništva te mjere ljubavi prema Bogu i čovjeku. Razlagao je tri aspekta bitnog poslanja svećenika: kako prezbiterij nadbiskupije živi naviještanje Riječi, slavljenje Otajstava i svoju pastirsku dimenziju, jer “shvaćanje naše pastirske službe daje ton našem životu”. Nadbiskup je govorio o Godini župne kateheze u nadbiskupiji, smatrajući stanje kateheze u župi prvim temeljem župe. Drugi temelj je liturgija, dostojanstveno slavlje Otajstava vjere, uz potrebu da se doličnom održava estetika koja priliči Svetome. Pastoralna ljubav župnika za povjerenu mu zajednicu treći je stožer župe. Župnikovo vodstvo očituje se priznanjem laicima da imaju pravo sudjelovati u poslanju Crkve te podupirati njihova društva s vjerskim svrhama, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je župnik u vodstvu župe pozvan surađivati s biskupom i prezbiterijem, a u vjernicima odgajati osjećaj za župnu zajednicu i njene potrebe. “Župnik je obvezatan prepoznavati u župi darove koje nose pojedinci, probuditi ih i usmjeravati na izgradnju. Tome služe župna vijeća, plod ekleziologije II. vatikanskog sabora, a vidimo ih kao hitnost u ostvarenju zadaća župe. Koliko župa i župnik vrednuju njihove mogućnosti? Župnik je pozvan na hitnost odgajanja suradnika u pastoralu, katehizaciji, Caritasu, pastoralu bolesnika, tiska, brizi za materijalne objekte”, rekao je nadbiskup, istaknuvši da su u župama u kojima je ostvaren taj timski rad plodovi blagoslovljeni i velik je učinak u rastu svijesti odgovornosti laika za župu. Govoreći o crkvenim pokretima, nadbiskup je rekao da se nikome i niti jednoj župi ne nameće niti je nametnuto koji oblik zajednice ili pokreta će izabrati, a oni koji su prihvatili te stvarnosti u župi doživjeli su blagoslov. Istaknuo je potrebu suradnje na razini dekanata. Poručio je da je svjedočko vladanje svećenika sveta dužnost koja ih čini vjerodostojnima u zajednici, pred vjernicima i nevjernicima, a odgovornost za dužnosti ih ili obezvrjeđuje u osobnom i javnom nastupu ili kvalificira ozbiljnim ljudima. “Biskup u povjerenoj mu partikularnoj Crkvi nije šef, direktor. Svećenici nisu zaposlenici u biskupovoj Crkvi, nego su poslani s biskupom u Crkvi Isusa Krista. U njoj smo različito odgovorni, ali svi smo odgovorni Bogu živome i prema uređenju Crkve, pred biskupom koji je postavljen za poglavara”, istaknuo je nadbiskup, dodavši da je biskup pastir, ali i svatko od svećenika, te su odgovornosti različite prema stupnjevima Svetog reda. Nadbiskup je govorio i o zalaganju Crkve da živi načelo supsidijarnosti i solidarnosti u društvu, što proizlazi iz komunitarne naravi Crkve. Zanemarivanje tog načela stvara zbrku u životu Crkve koja rađa teškoćama po Crkvu. Zato je Crkva, osobito odlukama na Drugom vatikanskom saboru, potaknula suodgovornost pojedinaca i tijela u mjesnoj Crkvi i na razini univerzalne Crkve”, istaknuo je nadbiskup Prenđa, ukazavši na pitanje kako mjesna Crkva živi svoje poslanje u zajedništvu s univerzalnom Crkvom.