Lovran, (IKA) – U Domu pastoralnih susreta u Lovranu u ponedjeljak 5. listopada održana je redovna jesenska skupština svećenika Riječke nadbiskupije.
Nakon molitve Trećeg časa prvo izlaganje na temu “Stanje i perspektive vjeronauka u školi nakon 25 godina” održala je predstojnica Katehetskog ureda Ksenija Rukavina Kovačević. U uvodnom dijelu istaknula je da se u razdoblju od 25 godina u Crkvi nije puno provodilo znanstvenih istraživanja na temu vjeronauka, napose iz perspektive učenika koji pohađaju taj izborni predmet. Stoga je izložila rezultate znanstvenog istraživanja iz 2006. godine koje je proveo dr. sc. Boris Jokić, idejni začetnik aktualne kurikularne reforme školstva u RH, ističući da se iz tih rezultata mogu iščitati smjernice što i kako dalje u širem kontekstu ovoga predmeta u školi. Između ostalog, predstojnica je istaknula da su tada, kao i 2003. godine, učenici percipirali vjeronauk kao najlakši i najrazumljiviji predmet, ali istovremeno i kao osrednje zanimljiv i koristan za njihov život. Poseban je naglasak stavila na temeljni zaključak čitavog istraživanja koji se očituje u tome da kvaliteta (pa i opći smisao) vjeronauka u školi uvelike ovisi o stupnju vjerskog odgoja koji se provodi u obitelji. Drugim riječima, istraživanje je pokazalo da oni učenici koji dolaze iz obitelji u kojima se vjera živi i čiji su roditelji involvirani u život Crkve, sasvim drugačije percipiraju vjeronauk i usvajaju vjeronaučne sadržaje od onih koji su upisali vjeronauk iz nekih, rekli bismo, humanističkih razloga. Ujedno, pokazalo se da unatoč činjenici što je tada više od 80% ispitivanih šestaša i osmaša imalo ocjenu izvrstan iz vjeronauka, da niti 50% tih istih učenika nije ovom predmetu niti svom vjeroučitelju/ici dalo istu ocjenu. To navodi na zaključak da učenici ipak nešto više očekuju od onoga što im se nudi i načina na koji im se predstavlja sam sadržaj. Predstojnica je ujedno prikazala statističke podatke upisa djece i mladih na vjeronauk u ovoj školskoj godini za Riječku nadbiskupiju u kojoj se zamjećuje lagani pad zainteresiranosti za vjeronauk za razliku od prijašnjih godina. Iz svega iznesenog predstojnica je istaknula da je perspektiva vjeronauka u snažnijem pastoralnom radu s obiteljima jer one daju početni i nerijetko presudni impuls u ostvarenju postavljenih ishoda u nastavi vjeronauka u osnovnim i srednjim školama. Bez rada s i u obiteljima nema ni kvalitetnog vjerskog odgoja i obrazovanja u školi, zaključila je na kraju izlaganja predstojnica Rukavina Kovačević.
“Ima li odgoj u vjeri perspektivu bez sudjelovanja obitelji i župne zajednice” bila je tema predavanja mons. dr. Milana Šimunovića. Odgovor na to pitanje je – nema – rekao je predavač na početku. U nastavku je istaknuo kako je nužno buditi svijest da je danas važna ‘umreženost odgoja u vjeri’, odnosno suradnja više čimbenika: roditelja, župnika, vjeroučitelja, katehete te cijele župne zajednice. Osnovna spremnost roditelja da prihvaćaju ‘put u rast vjere’ bio bi temeljni minimum kod traženja sakramenata za njihovu djecu, rekao je predavač dodajući da su roditelji prvi vjesnici, odgojitelji i prenositelji vjere.
U nastavku je istaknuo kako se metode pastorala moraju mijenjati te preporučio personalizirani pastoral – ‘susret s licem drugoga’. Također, potreban je pozitivniji stav prema roditeljima jer osobni susret u pastoralu ništa ne može zamijeniti. Potrebno je puno toga učiniti u pravcu kvalitetnijeg ‘prožimanja’ vjeronauka u školi i župnih katehetskih susreta, a sve uz roditeljsku potporu na što su upućivali i hrvatski biskupi na zasjedanju HBK u Zadru u travnju 1991. Tada su istaknuli da je glavna svrha vjeronauka u školi sustavno i što cjelovitije upoznavanje vjere u svim njezinim vidovima, a župnog vjeronauka (župne kateheze) što cjelovitije i dublje uvođenje u osobno iskustvo vjere koje se najdjelotvornije uči, slavi i živi u konkretnoj vjerničkoj zajednici. Riječ je, dakle, o međusobnom razlikovanju, ali i nadopunjavanju, ali ne o poistovjećivanju i suprotstavljanju, istaknuo je mons. Šimunović.
“Čuvajmo se brzih zaključaka o vjeronauku u školi. Odgovorno tvrdim da nam je vjeronauk ‘Božji dar’ i šansa, s obzirom na sve utjecaje s kojima se nove generacije susreću, jer tu Crkva ima mogućnost za dijakoniju, tj. da bude u službi čovjeka u svjetlu vjere, odnosno da izvrši prvi navještaj, prvu evangelizaciju. Međutim, vjeronauk se ipak nužno ‘naslanja’ odnosno upućuje na župnu zajednicu/katehezu”, pojasnio je.
Svećenike je potaknuo na suradnju s roditeljima, osobito kroz personalizirani pastoral pomažući osobito obiteljima koje su ‘ranjene’ raznim problemima. Govoreći o nužnosti promjena u župnoj zajednici istaknuo je potrebu da obitelj i župna zajednica više profunkcioniraju ne samo kao potpora, već kao temeljni akteri u uvođenju u vjeru i djelovanje iz vjere. Kao konkretne korake predložio je pokretanje župnih kateheza za odrasle koje bi obuhvaćale biblijske ili evangelizacijske večeri, svjedočanstva odraslih, organiziranje različitih druženja. Također, mons. Šimunović je predložio oživljavanje ili pokretanje obiteljskih nedjelja te formiranje obiteljskih zajednica i po kućama. U sve aktivnosti mogu se uključiti vjeroučitelji, obiteljski animatori i educiraniji članovi župnog vijeća, oni koji su prošli Metropolitansku obiteljsku školu i dr. Jednom riječju, nova evangelizacija predstavlja nove naglaske, novi žar i novu kreativnost, poručio je mons. Šimunović.
U raspravi koja je uslijedila upozoreno je na neujednačenost prakse među župama te je istaknuta potreba bliže suradnje vjeroučitelja i župnika. Riječki nadbiskup Ivan Devčić istaknuo je “da nas Bog želi probuditi te da današnje vrijeme traži novu inovativnost i angažiranost”. Osim toga, potrebno je snažno svjedočanstvo vjere koju će vjernici u svećeniku, ali i vjeroučitelju prepoznati, poručio je nadbiskup.
U drugom dijelu Skupštine o utvrđivanju bitnih činjenica kod tražitelja sakramenata prema Direktoriju za pastoral sakramenata govorio je kancelar Riječke nadbiskupije mons. dr. Nikola Imbrišak. Predstavljajući primjere iz prakse istaknuo je kako postoji puno nepoučenih krštenih vjernika i s njima treba postupati po obredu kršćanske inicijacije. Također, ništa nije poduzeto s roditeljima na katehizaciji prije sakramenta krštenja i nužna je promjena svećenika i rad prema Direktoriju, istaknuo je mons. Imbrišak.
U raspravi koja je uslijedila dotaknulo se pitanje kumulativnih misa na području Riječke nadbiskupije, kao i ozbiljne pripreme za Godinu milosrđa koja će u prosincu biti otvorena na razini opće Crkve, a koja se može uklopiti u Godinu obitelji.
Na kraju Skupštine najavljena je proslava 90. obljetnice biskupskog središta u Rijeci, 45. obljetnica uspostave Riječko-senjske nadbiskupije, 40. obljetnica svećeničkog te 15. obljetnica biskupskog ređenja riječkog nadbiskupa i metropolita Ivana Devčića. Proslava je najavljena za 28. studenoga 2015.

.