Rijeka, (IKA) – Karitativna dimenzija euharistije bila je tema proljetne Svećeničke skupštine Riječke nadbiskupije održane 26. travnja u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. “Euharistija – kruh za novu kulturu biti za druge” naslov je uvodnog predavanja koje je održao mons. dr. Milan Šimunović. Jačanje župnih Caritasa i karitativne svijesti vjernika željeni je plod Euharistijske godine koja se u Riječkoj nadbiskupiji proslavlja u 10. obljetnici njezina osnutka. “To je poticaj svakoj župi za napraviti još jedan iskorak, još nešto dodati onomu što se u karitativnom smislu u župama već radi”, rekao je nadbiskup Ivan Devčić potičući svećenike da ustraju na promicanju Caritasa. Dr. Šimunović u predavanju je istaknuo da “nema istinskog karitativnog djelovanja bez istinskog življenja euharistije”, objašnjavajući kako je upravo zbog toga godina posvećena euharistiji poticaj za govor o Caritasu. “Biti i darivati se za druge, kao što je Bog u Kristu bio i jest za nas, nije samo jedan od elemenata nego dimenzija koja prožima cjelokupan svećenički život i rad, sveukupnu evangelizaciju. Stoga je cjelokupno djelovanje Crkve dijakonija, posluživanje čovjeku. I ne radi se samo o tome kako pokrenuti župni Caritas nego kako promicati karitativnu svijest, bez koje nema kršćanstva”, rekao je Šimunović
Analizirajući aktualnu situaciju u Crkvi i društvu, Šimunović je konstatirao da je za današnje vrijeme karakteristična situacija izgubljenosti i razočaranja. Uz rastući individualizam to su zapreke za razvoj karitativne svijesti i karitativno djelovanje. Ipak, Crkva mora ustrajati na tome, stoga je važno ne prepustiti se negativnim računicama kako je nemoguće u župi nešto pomaknuti na bolje. “Zadatak župljana je djelatnom ljubavlju podržavati nadu, a to je strateško pitanje Crkve. Kao što su pogani bili zadivljeni karitativnim djelovanjem prve Crkve, izgleda da je i danas ‘caritas’ šansa da se ‘novi pogani’ pitaju”, rekao je Šimunović i pozvao da se novo lice župne zajednice izgrađuje po uzoru na prve kršćanske zajednice. Predložio je osnivanje karitativne zajednice u župi koja bi sustavno djelovala i uključila sve profile župljana pa i svjetovne institucije koje su voljne potpomoći projekte. “Ova zajednica ima veliku priliku. Okuplja ljude oko konkretnih djela i predstavlja Crkvu kao djelatnu, kao onu koja radi ono što propovijeda. Tu je posebno prilika za okupljanje mladih koji su otvoreni takvim inicijativama.” Šimunović je istaknuo kako je potrebno uočavati sve vrste siromaštva, ne svesti karitativno djelovanje na podjelu hrane i odjeće. U promicanju nove karitativne svijesti u župnoj zajednici ključna je uloga svećenika, ali i vjeroučitelja. Školski vjeronauk i župna kateheza prilika su za odgoj za bratstvo, sebedarje, ljubav, misionarsku svijest i volonterstvo. Svećenici su nakon uvodnog predavanja o karitativnom djelovanju promišljali u manjim radnim skupinama, iznoseći svoja dosadašnja iskustva.