Lanišće, (IKA) – Hodočašće svećenika Riječke metropolije i Zadarske nadbiskupije na mjesta koja su obilježila život bl. Miroslava Bulešića održano je u petak 22. lipnja. S oko dvije stotine svećenika hodočastili su zadarski nadbiskup i predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, riječki nadbiskup metropolit Ivan Devčić, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, krčki biskup Ivica Petanjak, umirovljeni biskup Mile Bogović te kao domaćini porečki i pulski ordinarij Dražen Kutleša i umirovljeni biskup Ivan Milovan.
Hodočasnici su se okupili u Lanišću gdje je nakon uvodnog pozdrava biskupa Kutleše, nadbiskup Devčić započeo molitvu Srednjeg časa.
Mons. Kutleša u pozdravu je istaknuo kako je to hodočašće prigoda svećenicima i biskupima posvijestiti si svoj svećenički žar te ga potaknuti primjerom bl. Miroslava Bulešića. Ovdje je jedan mladi svećenik proživljavao svoju agoniju ali je na kraju pokazao da se zlo može pobijediti. U današnjem društvu vidimo mnogo zla, no ključno je pitanje koliko smo mi, svećenici, odlučni da se odupremo tome zlu. Isus je rekao da njegovi učenici jesu „u svijetu ali nisu od svijeta” i glavna stvar je upravo u tome da taj svijet treba pobijediti, i svaki koji pobijedi taj svijet, možemo reći da je sveti svećenik. Zato, draga braćo svećenici, pozvani smo u toj borbi izići kao pobjednici. Znamo da je teško, da su dvojbe mnoge, da je neprijatelj jak, ali zato smo došli ovdje tražiti pomoć od bl. Miroslava Bulešića i onu snagu koja na je potrebna, i onda kada ponekad sumnjamo u sebe i svoje ideale. Zato želim da ovaj današnji susret bude poticaj svima nama, da svakoga od nas ohrabri da odavde krene hrabriji i čvršći. Svoje je obraćanje biskup Kutleša zaključio zahvalom biskupima koji su organizirali hodočašće, a na poseban način nadbiskupu Devčiću koji je inicirao ideju, sa željom da se susretnu biskupi i svećenici ove metropolije i Zadarske nadbiskupije. Mons. Kutleša zahvalio je i nadbiskupu Puljiću koji se pridružio toj inicijativi. Time smo pokazali zajedništvo i sve ono što trebamo činiti kao svećenici, da povezujemo jedni druge i da njegujemo ono što nas povezuje, da unapređujemo sve što nam je zajedničko i zajedno idemo prema jednom idealu, zaključio je mjesni ordinarij.
Zatim je vlč. dr. Josip Grbac, župnik Umaga i Murina koji je rođen u Lanišću, okupljenima približio što se točno zbilo toga kobnog 24. kolovoza 1947., u kojim je okolnostima ubijen bl. Miroslav, kojeg su pristaše komunističkog režima zaklali u župnoj kući u Lanišću na dan dijeljenja krizme. Dr. Grbac najprije je pojasnio društveno-povijesne okolnosti toga nemilog događaja, napomenuvši kako tijekom ratnih godina nije bilo dijeljenja sakramenta potvrde te je diljem Istre bilo mnogo djece koju je trebalo krizmati pa je tadašnji biskup Santin delegirao mons. Jakoba Ukmara, a Bulešić ga je pratio kao podravnatelj Pazinskog sjemeništa. Dr. Grbac osim nekih svojih sjećanja iz mladosti, kada se o tome ubojstvu po kućama govorilo u tajnosti, iznio je i brojne pojedinosti koje je saznao i tijekom snimanja dokumentarnog filma o toj temi. Napose je istaknuo sustavnu stigmatizaciju žitelja Lanišća kroz niz desetljeća nakon toga događaja te je zaključio kako su upravo oni jako dobro usvojili ono što je blaženik želio reći svojim životnim geslom „Moja osveta je oprost.”
Nakon predavanja svećenici i biskupi obišli su župnu kuću i mjesto gdje je blaženik ubijen. Potom su otišli u Svetvinčenat, Bulešićevu rodnu župu. Ondje je molitveni uvod u misno slavlje, s brojnim citatima iz Duhovnoga dnevnika, izrekao vicepostulator u kauzi za kanonizaciju vlč. mr. Ilija Jakovljević. Njegovo je razmatranje zaključeno molitvom Litanija bl. Miroslavu Bulešiću.
Misno slavlje, u zajedništvu sa subraćom biskupima i okupljenim klerom predvodio je nadbiskup Puljić, a propovijedao biskup Milovan. On je, spominjući ulomak iz evanđelja o mučenju sv. Stjepana, usporedio bl. Bulešića s njime „po mladosti i predanju, po privlačnosti nutarnjoj i izvanjskoj, po žaru naviještanja i privlačenja ljudi Kristu, po spremnosti na potpuno predanje, bio mu je nalik i u samom trenutku umiranja, istim riječima zaključio je svoj ovozemaljski život, ‘Isuse primi dušu moju'”. Osvrnuo se na blaženikove zapise o tome s kakvim je uzvišenim ushićenjem on proživljavao svoje svećeničko ređenje, kako je bio „zaljubljen u svoje svećeništvo”.
Biskup je nadalje iznio usporedbu koju je izrekao blagopokojni kardinal Franjo Kuharić u Svetvinčentu u obilježavanju 50. obljetnice Bulešićeva mučeništva: „Čitajući na stranicama Dnevnika sluge Božjeg, njegova razmišljanja, stavove, odluke… vidio sam: Pa to su ista razmišljanja, i stavovi kao kod kardinala Stepinca – ista vjera, isti duh.” Propovjednik je dodao: „ista zaljubljenost u Krista, ista vjernost, dosljednost, neustrašivost, i ustrajnost u služenju Bogu i narodu.”
Mons. Milovan napose je istaknuo: „Bl. Miroslav uzor je svećenicima. Noviji dokumenti Crkve doduše, govoreći o identitetu svećenika, stavljaju neke nove naglaske. Ipak bitni su elementi tog identiteta isti jučer i danas, nepromjenjivi. Svećenikov odnos s Kristom, osjećaj crkvenosti svakoga čovjeka, eshatološka dimenzija njegova poslanja, nadnaravnost njegova zvanja… Svećenik je jučer i danas posrednik, čovjek svete službe, izabran i zaređen, uvijek u službi zajednice kršćana i on je prvi u službi evangelizacije svih ljudi… Na terenu, svećenik je, kao službenik Crkve, promicatelj i usklađivač različitih službi i karizmi, član jednog prezbiterija i u zajedništvu s mjesnim biskupom, uvijek sav za narod Božji.” U tom kontekstu sažeo je bit onoga što je nadasve Miroslav Bulešić: „čovjek kristalno jasnog svećeničkog identiteta, ljudski, kršćanski i svećenički opredijeljen, u svakome trenutku svoga života jasno nam pokazuje kako se voli, živi i svjedoči svećeničko zvanje.” Biskup je homiliju zaključio zazivom: „Blaženi Miroslave, hrabri nasljedovatelju Kristov, revni navjestitelju evanđelja, uzore svećeničkog poslanja – moli za nas!”
Misno slavlje u Svetvinčentu glazbeno je animirao žminjski Župni zbor sv. Mihovila.
Hodočašće je nastavljeno obilaskom Pazinskog kolegija, te zajedničkim objedom. Za to su hodočašće Porečka i Pulska biskupija, Vicepostulatura bl. Miroslava Bulešića, i Izdavačka kuća „Josip Turčinović” iz Pazina izdale liturgijsko-duhovni vodič.