Požega, (IKA) – U požeškoj katedrali za vrijeme svečanog euharistijskog slavlja biskup Antun Škvorčević za svećenike je 7. studenoga zaredio Gorana Lukića iz Nove Bukovice te Žarka Turuka iz Pakraca, a za đakona Marijana Pavelića iz Jakšića.
U propovijedi biskup se osvrnuo na svećenički lik kojem je u Crkvi posvećena ova pastoralna godina. Svećenik je, kazao je, ponajprije svjedok Isusa Krista i to ne samo za oltarom nego u svakodnevnom životu. Zbog toga bi si svaki svećenik svakoga dana trebao postavljati pitanje: Svjedočim li ja ono što je Isus Krist izveo u meni i za što me je on postavio.
“Naš identitet tako življen i iz te svijesti opredjeljen postaje izazov ovome svijetu jer mi u svojim ljudskim slabostima postajemo moćni po onoj moći koju nam je Bog dao. To je moć križa. Pokatkad se čini da se ona ne isplati, da je gubitnička, ali križ nikada nije gubitnički ni onda kada ga moćnici ovoga svijeta skidaju sa zidova. To nije gubitništvo križa, nego je to gubitništvo ovoga svijeta, onih koji se odriču toga križa”, istaknuo je biskup dodavši da se oni ne žele boriti da križevi vise na zidovima tako jako i čvrsto kao što se žele i moraju boriti da u njima u njihovim osobnostima identitet svećenika bude čvrst kako bi ono što žive bilo svjedočanstvo toga istog Isusova križa.
Biskup je podsjetio i na poruku koju je svećenicima na početku Svećeničke godine uputio papa Benedikt XVI u kojoj pred svećenike stavlja dvije vjernosti: Kristova vjernost, svećenička vjernost. “Sveti Otac nam je poručio da ne mjerimo svoju vjernost s ničijom drugom vjernošću osim s Kristovom jer se može dogoditi ako svoju svećeničku vjernost mjerimo s nečim drugim da ju ne mjerimo točno. Svećenik je po sakramentu svetog reda uspostavljen da djeluje u osobi Isusa Krista. Ako sebe svećenik počne mjeriti s nečim drugim neće biti dobro. Kakva je to Kristova vjernost? Sveti Pavao je to tako jednostavno, a duboko svojima tumačio. On Bog, druga božanska osoba, sve napustio da bi bio jednak nama, ponizio je samog sebe, pretvorio se u slugu i tako slomio nepoštenje koje se dogodilo zbog ljudske nevjere živeći vjernost svome Ocu do u smrt. Kojeg li blagoslovljenog, a teškog ključa! Nije ni malo biti vjeran i dosljedan svećenik do kraja”, ustvrdio je biskup te dodao da nam u tome najbolje pomaže sam Isus Krist ukoliko mu to dopustimo, odnosno ukoliko svoje srce dovoljno otvoreno za njega.

Svečanom misnom slavlju pored stotinjak svećenika, redovnika i đakona nazočio je i velik broj vjernika iz župa ređenika kao i iz požeških župa. Na kraju slavlja biskup je novozaređenim svećenicima i đakonu čestitao te zaželio da Bog blagoslovi ono što je započeto u njima svetim redom i da svakim danom to bude sve čvršće. Čestitke je uputio i požeškom prezbiteriju koji je novim ređenjem postao ne samo brojniji nego i bogatiji, roditeljima ređenika i svim trima župama. Posebne čestitke biskup je uputio požeškom Kolegiju i svim njegovim članovima, poglavarima i pitomcima jer je vlč. Žarko, prvi ređenik iz Kolegija, ne kao pitomac nego kao odgojitelj. “To je sasvim poseban Božji dar i znak za kojega zahvaljujem i čestitam kolegiju”, istaknuo je biskup na kraju slavlja.

.