Istina je prava novost.

Svećeničko ređenje u đakovačkoj katedrali

Nadbiskup Marin Srakić podijelio je red prezbiterata đakonima Tomislavu Benakoviću, Mariju Brkiću, Marku Martiću i Ivanu Stipiću

Đakovo, (IKA/TU) – Dvostruko slavlje na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, održalo se u đakovačkoj katedrali – slavlje njezina zaštitnika i dan svećeničkog ređenja. Tijekom svečane euharistijske službe nadbiskup Marin Srakić podijelio je red prezbiterata đakonima Tomislavu Benakoviću iz Županje 1, Mariju Brkiću iz Slavonskog Broda 9, Marku Martiću iz Slavonskog Broda 2 i Ivanu Stipiću iz Ivankova.

Izričući dobrodošlicu, nadbiskup Srakić uputio je pozdrave i odsutnom nadbiskupu Đuri Hraniću, koji se u to vrijeme nalazio u Rimu gdje mu je papa Franjo stavio palij – znak službe metropolita. Pozdrav je uputio nazočnom vrhbosanskom pomoćnom biskupu Peri Sudaru te svima koji su pratili ređenike na putu njihove formacije – rektoru Bogoslovnog sjemeništa mons. Ivanu Ćuriću, s ostalim poglavarima, mons. dr. Peri Aračiću, dekanu đakovačkoga KBF-a, s profesorima, župnicima župa krštenja današnjih ređenika te župnicima njihove pastoralne prakse koji su došli sa svojim vjernicima, ostalim svećenicima, članovima Prvostolnog kaptola, župnicima, župnim vikarima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima, studentima i studenticama Teologije, svim hodočasnicima, među kojima i skupinu iz Pečuške biskupije i njihova mladomisnika, brojnim ministrantima. Pozdrav je uputio i roditeljima, rodbini i prijateljima ređenika te same ređenike.

U homiliji nadbiskup je govorio o dvojici među Dvanaestoricom, Petru i Pavlu, koji su “bratski osvojili mučenički vijenac”, a koji su, unatoč nekim razlikama u shvaćanju i postupanju, bili ujedinjeni u poslanju naviještanja Kristova Evanđelja, ali i u svjedočanstvu krvi što su ga obojica dala u Rimu. O Petru je govorio kao o onom koji je u Kristu prepoznao Sina Boga živoga i kojemu je Krist zajamčio da će sagraditi svoju Crkvu i povjeriti mu autoritet nevidljive Glave Crkve. “Budući da će Crkvi, zgradi sagrađenoj na Kristu, biti potreban trajni temelj, budući da će ljudima uvijek biti potreban onaj koji će vezati i razrješivati, to jest tumačiti Gospodinov zakon, opraštati skrušenim grešnicima, Petar će nastaviti svoje poslanje u nasljednicima, biskupima Rima”, rekao je nadbiskup, potvrdivši kako je posve ispravno današnji blagdan slaviti kao blagdan Pape, u koga cijela Crkva gleda s poštovanjem.

Osvrnuvši se na Pavlovu poslanicu Timoteju, koju je nazvao svojevrsnom Pavlovom oporukom, nadbiskup je istaknuo Pavlove riječi kojima se hrabrio gledajući u prošlost: “Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao”, kao i izrečeno pouzdanje: “Stoga mi je pripravljen vijenac pravednosti kojim će mi u onaj dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac”. “Vijenac za koji on zna da će na njemu sudjelovati ‘svi koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak.’ Taj je poziv upravljen svima nama da se borimo protiv sile zla i da hodimo vodeći brigu o svojem spasenju i spasenju braće, i da sačuvamo vjeru i da živimo dosljedno i odgovorno”, poručio je nadbiskup vjernicima u ispunjenoj đakovačkoj prvostolnici.

Nadbiskup se obratio i četvorici mladomisnika, istaknuvši kako oni ne žive u vrijeme otvorene borbe i progona Crkve, ali žive u vrijeme kada se još osjeća jeka tih vremena. “Živite u vrijeme kada se ne prolijeva krv za Krista, ali kada se traži vjera, snažna nutarnja motivacija i nutarnje osvjedočenje u onoga u koga ste povjerovali i u ono što prihvaćate redom prezbiterata. I danas je u pitanju vjera, a oni ostali problemi tijesno su uz nju vezani. Pitate se, hoćete li ustrajati u svojoj odluci. Hoćete, ako budete sačuvali čvrstu vjeru i iskrenu ljubav prema Kristu, tada ćete ispuniti svoje poslanje. Uz vas je onaj koji je i Petra i Pavla hrabrio riječima: ‘Ne boj se’. Uz vas je ovaj vjernički narod koji moli kao što je molio za Petra dok je bio u tamnici i Pavla kad je pošao navijestiti i poganima evanđelje Kristovo.”

Obraćajući se okupljenom vjerničkom puku, nadbiskup je govorio o važnosti molitve te pozvao: “Molite za svećenike koji sumnjaju u svoje zvanje ili vrijednost svoga služenja, koji su se umorili na životnom putu. Molimo za svećenike da u svim iskušenjima sačuvaju svećeničko jedinstvo i zajedništvo. Molite da osjete radost što su svećenici i da svaki dan ponovno otkrivaju dar primljen od samoga Krista u sakramentu sv. reda. Molite da se ne osjete osamljeni, bez pomoći, bez podrške. Molite za duhovna zvanja, i ona koja sazrijevaju i ona koja već djeluju u crkvenoj zajednici. Tu molitvu udvostručite u Godini vjere, da svećenici sačuvaju svoju vjeru, i došavši k sebi da učvršćuju svoju braću, po moćnom zagovoru Blažene Djevice Marije, prve vjernice Crkve i Kraljice svećenika.”

Nakon homilije uslijedio je najsvečaniji dio ređenja – predstavljanje četvorice ređenika zajednici, na koje je, prostrte pred oltarom, zazvan zagovor Svih svetih. Uslijedilo je polaganje ruku, prvo nadbiskupa, a potom svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, odijevanje novozaređenih svećenika u misno ruho, pomazivanje njihovih dlanova te predavanje euharistijskih darova, nakon čega su se tek zaređeni svećenici pridružili nadbiskupu i ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije. Misno slavlje završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom, kada se mladomisnicima Đakovačko-osječke nadbiskupije pridružio i Tamas Dallos, mladomisnik Pečuške biskupije. Praćeni gromoglasnim pljeskom, mladomisnici su, među ostalim svećenicima, katedralu napustili u procesiji.