Dubrovnik, (IKA) – Don Marin Lučić i don Mario Karatović novi su svećenici Dubrovačke biskupije koje je na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla 29. lipnja zaredio u dubrovačkoj katedrali mjesni biskup Želimir Puljić. Tijekom misnog slavlja biskup Puljić zatvorio je Godinu sv. Pavla i otvorio Svećeničku godinu za Dubrovačku biskupiju. Pritom je izrazio zadovoljstvo što Svećenička godina u Dubrovniku započinje svećeničkim ređenjem dvojice đakona.
Govoreći o misteriju svetog ređenja, biskup je u propovijedi rekao da je Isus onaj koji bira svoje svećenike, kako za poziv i poslanje svećenika inicijativa dolazi s Božje strane te da je to dar neba i nezaslužena milost. “Odlučiti se i prihvatiti taj poziv nije jednostavno, a ni lako”, rekao je biskup Puljić, dodavši kako dvojica kandidata za ređenje to najbolje znaju. “Koliko je samo bilo molitve, sumnji i napasti, premišljanja i traženja tijekom godina formacije, studija, seminara i duhovnih vježbi?! Koliko samo razgovora i nagovora, poticaja i ohrabrenja. I čuli smo danas njihov pristanak i odgovor: Evo me! Evo me, Gospodine, vršiti volju tvoju. Poziv Božji toliko je snažan da kandidata mijenja i preobražava; ulijeva mu posebnu narav svećeničkog dostojanstva”, rekao je biskup.
Biskup Puljić upoznao je vjernike s viješću da je na svetkovinu Srca Isusova papa Benedikt XVI. otvorio Svećeničku godinu prigodom 150. obljetnice smrti Arškog župnika Ivana Marije Vianneya. Biskup je upozorio i na pismo pročelnika Kongregacije za kler kardinal Claudia Humesa koji veli kako je ovo dobra prigoda da vjernici još više zavole svoje misnike i pomažu im biti sveti i angažirani u apostolatu. Oni koji ne žele dobro ni Crkvi, ni njezinim službenicima to dobro znaju. Stoga su stranice žutog i drugog tiska često pune škandala, posebice ako se tiču svećenika. Svećenička godina dobra je prigoda reći vjernicima i cijelom svijetu da je Crkva ponosna na svoj kler, da je zahvalna svećenicima za sve dobro što čine, kao i za njihovo svjedočanstvo života, istaknuo je biskup. Ovo nije neki ‘spektakularni događaj’, nego vrijeme molitve i sabranosti u kojem će svećenici moći proživjeti sve tri dimenzije svoga zvanja i poslanja: najprije će imati prigodu iznova upoznati vlastiti identitet prezbitera; onda će u procesu samospoznaje otkrivati dar svećeničkog bratstva unutar svoje dijeceze u koju su inkardinacijom ili službom ucijepljeni, te uz to prepoznavati i vrednovati niti sakramentalne povezanost s mjesnim biskupom.
Svečanost ređenja završila je mladomisničkim blagoslovom kojeg su okupljenim vjernicima podijelili novi svećenici Dubrovačke biskupije.