Požega, (IKA) – Biskup Antun Škvorčević predvodio je 28. lipnja euharistijsko slavlje u požeškoj latedrali i zaredio za svećenika Juricu Gašparovića iz župe sv. Nikole Biskupa u Pleternici i Ivana Popića iz župe Rođenja BDM u Podravskoj Moslavini. Uz biskupa je bilo šezdesetak svećenika Požeške biskupije, đakoni i bogoslovi te njihovi poglavari iz zagrebačkoga i đakovačkoga Bogoslovnog sjemeništa, roditelji ređenika i vjernici iz njihovih rodnih župa na čelu sa župnicima.
U homiliji biskup je kazao kako je velika radost što na slavlju u požeškoj katedrali sudjeluju roditelji, prijatelji ređenika, napose obitelji s djecom, požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, pleternička gradonačelnica Antonija Jozić i drugi, ali da je najveća radost što je među nama prisutan živi, uskrsli Isus Krist koji zahvatom svoga Duha ostvaruje svoje djelo u onima koji mu vjeruju i žele primiti sakrament svetoga Reda. Potom je podsjetio da postoje ljudi posebne osjetljivosti za različite razine života – sportsku, glazbenu, političku, gospodarsku – ali da je od najveće važnosti ona osjetljivost koju netko ima za Boga. Usredotočio se na Abrahamov lik iz prvoga liturgijskog čitanja te kazao kako je on svojom otvorenošću i gostoprimstvom za trojicu neznanaca koji mu dolaze ususret postao dionikom Božje inicijative i dara. Upozorio je na njegovu spremnost žrtvovati ugojeno tele i druga svoja dobra kako bi i tim putem ušao u zajedništvo osoba koje susreće. Još je dodao kako se Sara smijala na neznančevo obećanje da će Abraham u svojoj starosti dobiti porod, ali da je to bio odgovor na ljudsku nemoć koja u starosti ne može rađati a ne na ono što dolazi iz Božjih mogućnosti.
Biskup je podsjetio kandidate za prezbiterat da su i oni poput Abrahama postali dionicima Božjeg djelovanja te da su mladenačkom sabranošću otkrili u svom srcu Božji trag, duhovno zvanje, nisu ismijali poziv koji dolazi iz Božjih mogućnosti, nego ga spremnošću vjere prihvatili, očitujući danas svoj “evo me” za svećenički život i poslanje. Kazao je da smo danas u nekim dijelovima hrvatskog društva svjedoci ismijavanja Božjih mogućnosti i svođenja našeg postojanja na ljudske nemoćne domete te da je odaziv kandidata za svećeništvo Božjem pozivu snažan izazov. Poželio im je abrahamovsku hrabrost vjere i uspješan put kojim su krenuli. Dodao je da im je pri tom satnik iz Evanđelja – koji moli Isusa da mu ozdravi slugu – snažan primjer vjere te je na njih primijenio Isusovu riječ “Idi, neka ti bude kako si vjerovao”. Podsjetio je da Isus ne uslišava satnika kako je želio, nego kako je i koliko vjerovao te je pozvao ređenike da dubokom vjerom pristupe svetom ređenju kako bi u njemu postali suobličeni Isusu Kristu te i sami liječili svaku vrstu bolesti u hrvatskom društvu. Upozorio je na primjedbu evanđelista Mateja pri da je Isus liječio tako što je uzeo na sebe naše slabosti i ponio naše boli te zaključio da je ljubav najbolji lijek za ljudsku nemoć. Kazao je da je Isusova ljubav jača od smrti te poželio da ona uđe u ređenička mladenačka bića, izliječi ih od bolesti grijeha, osposobi tom istom moći u njihovu pristupe ljudima na rubu života kako ih poziva papa Franjo. Zahvalio je Bogu što u svećeničkom ređenju odijeva mlade ljude u svoju moć Duha te nam po njihovu služenju daruje svoje cjelovito zdravlje, spasenje.
Nakon popričesne molitve biskup je čestitao novim svećenicima i obećao im da će ih pratiti molitva svih sudionika slavlja njihova ređenja. Potom je skupina mladih iz Pleternice odjevena u narodne nošnje zahvalila biskupu što je podijelio sakrament svetoga Reda te čestitali zaređenima. Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Alena Kopunovića Legetina uzveličao je slavlje, napose pjevanjem dijelova Mozartove Spaurmesse.