Sisak, (IKA) – Sisački biskup Vlado Košić predvodio je 26. lipnja u sisačkoj katedrali Uzvišenja sv. Križa euharistijsko slavlje u tijeku kojega je zaredio za svećenike Ivana Grbešića, Roberta Jonjića i Matu Malekinušića. Bilo je to prvo ređenje svećenika u sisačkoj katedrali otkako je ponovno oživljena Sisačka biskupija, u kojemu je sudjelovalo sedamdesetak svećenika među kojima su bili i rektor Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu mons. dr. Stjepan Baloban te vicerekor i duhovnik Papinskog rimskog bogoslovnog sjemeništa na Lateranu don Dario Gervasi i don Maruo Cozzoli. Sisačka katedrala Uzvišenja sv. Križa bila je ispunjenja do posljednjeg mjesta brojnim vjernicima iz Popovače, Kutine i Gore, mjesta iz kojih dolaze prvi mladomisnici obnovljene Sisačke biskupije. Ljepoti misnog slavlja pridonio je i katedralni zbor pod ravnanjem Jelene Blašković i orguljaš Robert Jakica. U propovijedi je biskup Košić mladomisnicima posvijestio ljepotu svećeničkog zvanja. Krist vas je pozvao i njega slijediti u svećeničkom zvanju lijepo je, na to trebate biti ponosni. Neće vam uvijek ljudi dati priznanje niti trebate s time računati. Važno vam je da u srcu nosite mir, da znate da je On sretan s vama, da njega niste iznevjerili. A on vas neće nikada iznevjeriti. Gospodin želi neprestano krijepiti vaše korake svojom milošću tj. svojom blizinom. Nećete propovijedati sebe nego Njega. Čuvajte se toga da ne trčite sebi u čast, da ne stječete svoju slavu. Tko bi sebe proslavljao, taj ne bi mogao proslaviti onoga koji je jedini vrijedan slave i hvale. Vi birate osobu Isusa Krista, kojemu se obvezujete biti vjerni. I to je sve što se od vas traži: biti vjeran, ustrajati u ostvarivanju i provođenju u život svoje odluke: pripadati posvema Kristu, njega kao prijatelja slijediti, s njime računati i na njega se oslanjati. Ako ste odlučili poći, tada budite hrabri i ustrajte u hodu s njime, istaknuo je sisački biskup.
Volio bih vam reći koju riječ o hrabrosti. Znate da smo jučer proslavili Dan hrvatske državnosti. Za tu su našu Domovinu poginuli mnogi naši najbolji mladići, muževi, žene i djeca. Prolili su svoju krv za mir naše zemlje, za slobodu našega naroda. Zar da mi budemo nedostojni te slobode za koju su oni poginuli? Znao sam i osobno mnoge od tih i još se danas pitam zašto su baš oni morali pasti a mi ostati. Jesmo li mi ostali zato da svjedočimo, da pripovijedamo što se to dogodilo, jer mnogi bi čini se danas željeli pričati neku nedogođenu povijest i tumačiti ju onako kako nije bilo. Što je to u srcima ljudi da mogu stati doslovno goloruki pred toliku silu koja se pokrenula na nas, na ovaj naš sisački kraj, na ovu lijepu našu domovinu Hrvatsku? Pred našim očima danas moraju biti i toliki mučenici i svjedoci vjere u Krista koji su čitava stoljeća sjajne zvijezde na našem nebu jer nam pokazuju jedino Sunce, Krista Gospodina. Nije li to presjajni lik svetoga Kvirina sisačkog, biskupa ovoga grada i mučenika iz prvih vremena kršćanstva? Ostati Kristu vjeran traži prihvaćati žrtvu. Jeste li spremni na to, dragi mladi prijatelji, dragi kandidati za prezbitere Crkve sv. Kvirina, Crkve Stepinčeve, Crkve Kristove? Znam da jeste, ali vas još jednom na to podsjećam jer znajte da vam neće biti lako. Ne nudim vam slavu ni sjaj, Krist vas zove i jamči vam: “Nije sluga veći od gospodara, nije učenik nad učiteljem. Mene su progonili i vas će progoniti.” Pitanje je samo, hoćete li poput apostola, nakon trpljenja i podnesenih nepravdi, moći s ponosom i zahvalnošću svjedočiti radost što ste bili dostojni za njegovo ime trpjeti (usp. Dj 5,41). Ali, ne bojte se! Tko se u Gospodina pouzda, on nikada nije sam, on pobjeđuje. Tko u njega vjeruje, stostruko će – s progonstvima primiti – i braće i sestara i svega što mu je potrebno, i na kraju život vječni, zaključio mons. Košić.