Đakovo, (IKA/TU) – U Nadbiskupskom domu u Đakovu održan je 15. studenoga formativni susret svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije do deset godina svećeništva. U sklopu opće teme “Svećenik i duhovno-pastoralna skrb za osobe lišene slobode”, mr. Luka Marijanović, umirovljeni profesor, govorio je o “Božjoj skrbi za djecu lišenje slobode. Iskustvo zatvora-tamnice u Svetom pismu”, Tomislav Cvitanušić, diplomirani teolog i upravitelj zatvora u Osijeku, govorio je o “Ulozi Crkve, konkretno svećenika, u duhovno-pastoralnoj skrbi za ljude lišene slobode”, a o. Branko Lipša, OFM Cap., zatvorski kapelan u osječkom zatvoru, o “Iskustvu zatvorskog kapelana sa zatvorenicima”. Svećenike i predavače pozdravio je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić.
Mr. Marijanović tumačio je retke Biblije u duhu današnje teme. Kroz razne zgode u kojima su prisutni događaji, osude, zatočeništva, lažne osude i slično, istaknuo je kako je i u današnjem vremenu moguće da oni koji su zaduženi za širenje Radosne vijesti, poput proroka iz biblijskih događaja, budu osuđeni, tj. da ih se ušutkava. “Poput nekadašnjih proroka, svaki svećenik pozvan je voditi narod na pravi put, usmjereni Božjom riječju da žive slobodu djece Božje”, rekao je Marijanović.
“Zatvor možemo gledati kao zlo, ali važno je shvatiti da su ondje ljudske sudbine stavljene na dlan i tako lakše možemo doprijeti do njih, jer čovjek u zatvoru razmišlja o sebi, o onome što je učinio”, rekao je upravitelj Cvitanušić te kao najvažnije istaknuo potrebu održavanja stalnog mira u zatvoru, kako bi se izbjegli razni ekscesi koji u trenu mogu prerasti u bune, štrajkove i slično, gdje se važnom pokazala uloga duhovnika, kao osobe prožete Božjim duhom, koja ima veliko povjerenje među osobama lišenim slobode.
Govoreći o preuzimanju skrbi za zatvorenike, Lipša je naveo različite stavove upravitelja koje je zatekao tijekom svog pastoralnog djelovanja; neki su smatrali da nazočnost duhovnika nije potrebna, no pokazalo se suprotno. Tako je nekoliko godina unatrag među zatvorenicima prisutan bar jednom mjesečno, a po potrebi i češće. Istaknuo je i pozitivne odjeke nazočnosti biskupa u zatvoru, pomoćnog biskupa o Božiću, a nadbiskupa o Uskrsu. Na kraju je izrazio radost što Sinoda u 108. i 109. poglavlju navodi pitanje brige za zatvorenike te podsjetio da su uz Katoličku Crkvu u zatvoru prisutne i ostale vjerske zajednice te razne civilne udruge koje rade sa zatvorenicima, ponajprije one koje se bore protiv ovisnosti.
Nakon izlaganja razvila se rasprava u kojoj su svećenici iznosili svoja iskustva u radu s osobama lišenim slobode. Upravitelj Cvitanušić kazao je kako se danas na zatvorenika gleda kao na osobu koja ima svoje mišljenje i stav i tako joj se pridodaje važnost, premda je lišena slobode, što se vidi kroz razne glasnike koji se tiskaju u samim kaznionicama. Posvijestio je kako rijetki zatvor doživljavaju kao vrijeme milosti, većina kao vrijeme koje treba “izdržati”, a oni koji to vrijeme ne dožive kao milost, češći su recidivisti. Na kraju je podsjetio kako su Država i Hrvatska biskupska konferencija potpisale sporazum o suradnji na tom području.

.