Rijeka, (IKA) – Dr. Božidar Mrakovčić, profesor biblijskih predmeta na Teologiji u Rijeci, bio je 3. veljače gost Teološke tribine u Nadbiskupskom domu u Rijeci. U Svećeničkoj godini mjesečne tribine u nadbiskupijskom središtu posvećene su upravo svećeništvu pa je dr. Mrakovčić govorio o svećeništvu u Novom zavjetu, istaknuvši kako Kristovo svećeništvo, na kojem participiraju apostoli i kasnije biskupi, donosi novost u dotadašnjem poimanju svećeništva, ruši razlike između svetog i profanog i na svetost poziva sve vjernike. Sam Isus bio je puno sličniji učitelju Zakona nego hramskom svećeniku. Nije bio iz Levijeva plemena, njegovo djelovanje nije bilo vezano uz hram i nije se sastojalo u prinošenju žrtava nego u naviještanju i naučavanju.
Crkva prihvaća da je sakrament svetog reda ustanovljen na Posljednjoj večeri. No, Mrakovčić objašnjava da je Isus tada ustanovio samo jedan aspekt svećeničke službe koji se odnosi na predvođenje euharistije i ispovijed, a posredno i na pokrštavanje. “Zapovijed – ovo činite meni na spomen – nije imala za cilj prvenstveno uvođenje novog obreda, nego euharistijsku egzistenciju njegovih učenika, život za druge. Poslije uskrsnuća nije svoje učenike poslao u svijet da promiču novi oblik liturgije, nego da učine sve narode njegovim učenicima.”
Evanđelja, Djela apostolska i Pavlove poslanice za Isusa i apostole ne koriste izraz svećenici. “Nedostatak ovog naslova implicitno očituje svijest Crkve da Isus predstavlja tako veliku novost da ju je nemoguće izraziti terminom koji bi ga povezivao sa starozavjetnim svećeništvom.” Poslanica Hebrejima, nastala vjerojatno nakon pada Jeruzalema 70. godine, prvi put Isusa naziva Velikim svećenikom. Isusu kao svećeniku pridaje dvije karakteristike, milosrđe i vjerodostojnost. One su nužne da bi svećenik mogao vršiti svoju ulogu posrednika između Boga i ljudi. “Isus kao savršeni posrednik između Boga i ljudi uspostavlja zajedništvo. Njegovo svećeništvo je otvoreno participaciji.”
U krsnom svećeništvu participiraju svi vjernici, a svećenici i biskupi u ministerijalnom. “Biskupima kao nasljednicima apostola i prezbiterima kao njihovim suradnicima Crkva je povjerila ovlast vršenja sakramentalnih čina po kojima se u novi savez koji je Krist Veliki svećenik svojom smrću uspostavio ulazi, po kojima se novo zajedništvo života s Bogom hrani i obnavlja. Kao oni koji sudjeluju na Kristovu svećeništvu prezbiteri trebaju imati čvrstu kako vertikalu tako i horizontalu, bliskost s Bogom i ljudima. U skladu s tim ne bi trebalo biti nikakvog jaza između klerika i laika. Ministerijalni svećenici ne prestaju biti članovi krsnog svećeništva nego su njemu u službi”, rekao je Mrakovčić i zaključio kako su oba svećeništva “ispravno življena jedino ukoliko su egzistencijalna, ukoliko one koji ih žive preobražava, usavršava i posvećuje”.